Rev-2876/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: 2876/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., koga zastupa M. C., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C.-o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1992. g. br. Gž 4205/92-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. veljače 1992. g. br. Pn 2640/90, u sjednici održanoj dana 1. lipnja 1993. g.,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačuje se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1992. g. br. Gž 4205/92-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. veljače 1992. g. bar. Pn 2640/90, i sudi:

Tuženica je dužna platiti tužiteljici na ime naknade štete ukupno iznos od 831.574 (slovima: osamstotinatridesetjednutisućupetstotinasedamdesetčetiri) HRD zajedno se zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 6.574 HRD počevši od 7. srpnja 1990. g. te na iznos od 825.004 HRD i to počevši od 17. veljače 1992. g., sve do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 40.000 (slovima: četrdesettisuća) HRD, sve to u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete ukupno iznos od 731.574 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja, i to u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha, te tužitelju dosudio temeljem tog pravnog osnova iznos od 100.000 HRD.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelj je u štetnom događaju dobio tjelesne ozljede i to udarno-krvne podljeve prsnog koša, natučenje i oguljotine desnog koljena, te supkapitalni prijelom II-IV metatarzalne kosti desnog stopala.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je zbog tih povreda tužitelj trpio fizičke boli i to jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg oko 2 tjedna, i manje u trajanju od 2 mjeseca.

Zbog ovakvog trajanja i jačine fizičkih boli ovaj sud smatra da iznos od 200.000 dinara koliko su sudovi nižega stupnja dosudili tužitelju kao naknadu ove nematerijalne štete nije dostatan već da pravičnu novčanu naknadu temeljem navedenog pravnog osnova čini iznos od 400.000 dinara odnosno da taj iznos koji tužitelj i traži s tog naslova nije prevelik.

Sud prvog stupnja je dalje utvrdio da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 dana, te sekundarni strah u obliku brige za zdravlje i ishod liječenja.

Zbog ovakve jačine i trajanja straha ovaj sud smatra da je iznos od 100.000 dinara koliko je temeljem navedenog pravnog osnova sud drugog stupnja tužitelju dosudio naknadu štete je u svemu primjeren.

Iz navedenih razloga je tužiteljeva revizija osnovana ukoliko se odnosi na odluku o naknadi nematerijalne štete zbog fizičkih boli, dok je u odnosu na naknadu za pretrpljeni strah ta revizija nije osnovana.

Stoga je djelomično trebalo prihvatiti tužiteljevu reviziju i utoliko preinačiti pobijanu presudu budući daje u navedenim dijelu, tj. u odluci o satisfakciji za pretrpljene fizičke boli materijalno pravo pogrešno primijenjeno (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), te utoliko pobijanu presudu preinačiti (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP), a u ostalom dijelu reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 1. lipnja 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.