I Kr-284/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 284/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 215. a) KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Karlovcu od 22. srpnja 2004. godine, broj Kv-82/04 (K-347/03), u sjednici održanoj dana 16. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M. S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 07. listopada 2003. godine, broj K-347/03, potvrđenom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 16. ožujka 2004. godine, broj Kžm- 1/04, osuđen je M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 215. a) KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Prema podacima u spisu osuđenik nije nastupio izdržavanje kazne.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik, po braniteljici, dana 18. lipnja 2004. godine, navodeći da je dana 27. svibnja 2003. godine započeo s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti, zaposlio 6 djelatnika kojima mora osigurati plaću i podmiriti ostale zakonske obveze, da je sklopio više ugovora o kreditu, te da ima obvezu uzdržavati maloljetno dijete, zbog čega sve je potrebna njegova nazočnost na poslu. Smatra da navedene okolnosti opravdavaju prihvaćanje njegovog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.

Općinski sud u Karlovcu dostavljajući predmetni spis sa zahtjevom osuđenika predložio je da se zahtjev osuđenika usvoji, dok su prijedlozi Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu, te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske negativni.

I Kr 284/04-3

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Naime, na temelju čl. 414. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud tada za njih nije znao, iako su postojale, a koje su takove naravi da bi očito dovele do blaže osude.

Okolnost započinjanja obavljanja ugostiteljske djelatnosti, na koju se osuđenik poziva u svom zahtjevu, postojala je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, te je i cijenjena kao olakotna okolnost prilikom izbora vrste i mjere kazne. Naime, sam osuđenik navodi da je s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti započeo dana 27. svibnja 2003. godine, dakle prije donošenja prvostupanjske presude, a iz stanja spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi nedvojbenim da je ova okolnost posebno utvrđena i cijenjena kao olakotna okolnost, dakle da je prvostupanjskom sudu bila poznata i da je bila uzeta u obzir prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji. Nadalje, okolnost obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta, pa vezano uz to nužno obavljanje ugostiteljske djelatnosti kako bi uopće mogao doprinositi određene novčane iznose za uzdržavanje tog djeteta, nikako ne predstavlja okolnost takve kvalitete da bi očito dovela do blaže kazne, da je i bila ranije poznata.

Dakle, zahtjev se ne temelji ni na kakvim novim okolnostima koje bi bile takvog značaja da bi opravdale prihvaćanje osuđenikovog zahtjeva u smislu čl. 414. ZKP.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 414. ZKP, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti i na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. rujna 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.