I Kž-1167/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić, Ileane Vinja, Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama optuženika D. P. i optuženika Ž. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj K- 45/07 od 29. kolovoza 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika D. P., I. P., odvjetnika iz V.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-1167/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 41. st. 1. ZIDKZ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a optuženik Ž. P. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1167/08-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić, Ileane Vinja, Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama optuženika D. P. i optuženika Ž. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj K- 45/07 od 29. kolovoza 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika D. P., I. P., odvjetnika iz V.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaćaju se djelomično žalbe optuženika D. P. i optuženika Ž. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznama, te se optuženi D. P. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 41 ZIDKZ, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za toč. 1 izreke, i optuženi Ž. P., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, za koje je pod 2. izreke te presude proglašen krivim, optuženik D. P. temeljem čl. 173. st. 8. Kaznenog zakona oslobađa od kazne, dok se optuženiku Ž. P. temeljem čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca i temeljem čl. 67. Kaznenog zakona primjenjuje uvjetna osuda te se izvršenje kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine pod uvjetom da optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 76. st. 1. Kaznenog zakona optuženiku Ž. P. izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga koje liječenje traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali u svakom slučaju do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
II. Žalbe optuženika D. P. i optuženika Ž. P. u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom proglašeni su krivima optuženici D. P. i Ž. P. zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga i to optuženik D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173.
I Kž 1167/08-5
st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 41. st. 1. ZIDKZ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a optuženik Ž. P. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.
Temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona optuženiku Ž. P. oduzeta je opojna droga, marihuana, u količini od 5,10 grama.
Temeljem čl. 76. st. 1. Kaznenog zakona prema optuženiku Ž. P. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga, koja traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Temeljem čl. 80. st. 1. Kaznenog zakona prema optuženicima je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta time da je optuženiku D. P. oduzet mobilni aparat marke Nokia, a od opt. Ž. P. mobilni aparat marke Sony Ericsson.
Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku u vezi sa čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku optuženici su dužni naknaditi sudu troškove postupka i to na ime paušala 1.500,00 kuna svaki a optuženik Ž. P. i novčani iznos od 6.012,40 kuna na ime stvarnih izdataka suda.
Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženik D. P. po branitelju I. P., odvjetniku iz V., i optuženik Ž. P. po branitelju I. M., odvjetniku iz V..
Optuženik D. P. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i oslobodi od optužbe ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće te da se branitelj pozove na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda.
Optuženik Ž. P. podnio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda u napadanom dijelu ukine ili preinači i izrekne uvjetna osuda.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Po čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje, koji je predložio da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.
O sjednici vijeća po čl. 374. st. 1. ZKP uredno je izviješten branitelj opt. D. P., I. P., odvjetnik iz V., koji je na sjednicu vijeća pristupio. Sjednici vijeća prisustvovala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.
Žalbe su djelomično osnovane.
Nije u pravu optuženik D. P. kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka da bi izreka presuda bila nerazumljiva i proturječna obrazloženju presude, odnosno da postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih
I Kž 1167/08-5
isprava ili zapisnika jer je navedeno da je optuženik D. P. dana 20. veljače 2007. godine u I. primio od optuženika Ž. P. novčani iznos kako bi mu kupio marihuanu, a da je Ž. P. suđen da je 21. veljače 2007. godine u svom stanu držao drogu marihuanu koju je kupio od D. P..
Naime, optuženik D. P. je proglašen krivim što je 20. veljače 2007. godine u I. znajući da je promet opojnim drogama zabranjen od optuženika Ž. P. u cilju kupovine opojne droge primio iznos od 100,00 kuna za koji je u B. P. u Republici Srbiji od osobe po imenu B. kupio 5,10 grama opojne droge marihuane te donio u I. i predao optuženiku Ž. P., a koja marihuana je sadržavala preko 0,3% tetrahidrokanabinola. Iz toga jasno proizlazi da je ovaj optuženik 20. veljače 2007. godine primio novac od opt. Ž. P., za kupnju droge, da je istu kupio i predao opt. Ž. P. pa to nije proturječno djelu pod točkom 2. kada se navodi da je upravo ta droga dana 21. veljače 2007. godine oduzeta od opt. Ž. P. i da je on bio u posjedu iste.
Također nije u pravu ovaj žalitelj, kada navodi da su razlozi presude proturječni zapisnicima iz predmeta, jer je prvostupanjski sud ispravno, temeljem zapisnika o pretrazi, naveo da je opt. Ž. P. komunicirao sa svojim nećakom opt. D. P. 20. veljače 2007.
Stoga nisu ostvarene označene postupovne povrede. Nisu u pravu optuženici niti kada pobijaju presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik D. P. počinio ovo kazneno djelo jer to proizlazi iz njegove obrane koju je dao istražnom sucu gdje je priznao počinjenje kaznenog djela vrlo okolnosno i detaljno navodeći svoje razloge za počinjenje kaznenog djela, a to je sažaljevanje svog strica, opt. Ž. P. koji je bio u lošem zdravstvenom stanju. U obrani je naveo da mu je stric uputio SMS poruku što proizlazi i iz navedene pretrage pokretne stvari pa se time upravo potvrđuje komunikacija između opt. D. P. i opt. Ž. P..
Stoga, ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da je D. P. počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga jer je neovlašteno posredovao u kupnji i neovlašteno prenosio tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, za što je u obrazloženju svoje presude iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Nisu u pravu žalitelji, i to opt. Ž. P. kada tvrdi da u odnosu na njegovo zdravstveno stanje, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, a opt. D. P. da je trebalo saslušati njegovu djevojku, na okolnosti da je i njoj u policiji rečeno da ako opt. D. P. ne prizna djelo, da će izgubiti posao.
Naime, prvostupanjski sud je ispravno prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. B. P. i na temelju istog utvrdio zdravstveno stanje i ovisnost od opt. Ž. P., a što prihvaća i ovaj sud. Iako prvostupanjski sud nije obrazložio neprihvaćanje dokaznog prijedloga da se sasluša djevojka opt. D. P., ispravno je otklonjena izmijenjena obrana opt. D. P. kako je od strane policije bio prisiljen reći da je drogu kupio za svog strica, opt. Ž. P., kada se ima u vidu da je upravo njegova obrana kod istražnog suca detaljna i kasnije potvrđena uvidom u SMS poruke oba optuženika.
Također nisu u pravu žalitelji, kada navode da je počinjena povreda kaznenog zakona jer se trebalo zaključiti da se radi o beznačajnim kaznenim djelima, jer je opt. D. P. kao nećak
I Kž 1167/08-5
i posrednik za svoga strica, opt. Ž. P. kupio oko 5 grama marihuane i potom mu je predao, sve iz razloga što je ovaj u zdravstvenim poteškoćama i dugogodišnji je ovisnik. Naime, prvostupanjski sud cijeneći postupanja optuženika D. P. i Ž. P. te njihovu krivnju, nastupjele posljedice za zaštićeno dobro i pravni sustav opravdano nije utvrdio da se radi o beznačajnom djelu u smislu odredbe čl. 28. KZ iako su ostvarena zakonska obilježja iz čl. 173. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Naime, stav optuženika D. P. prema terećenoj djelatnosti, kako je izložen na glavnoj raspravi, uz elemente inozemnosti kod učina djela, uz činjenicu da je opt. Ž. P. osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, priječi primjenu čl. 28 KZ.
Međutim, u pravu je optuženik D. P. kada pobija presudu zbog odluke o kazni, jer je on počinitelj kaznenog djela koji je dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela. Kako je pobijana presuda, odnosno zaključak o kaznenoj odgovornosti, temeljena na optuženikovoj obrani iznesenoj kod istražnog suca i koji je dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela, trebao je primijeniti čl. 173. st. 8. Kaznenog zakona.
Stoga je prihvaćanjem žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženika D. P. temeljem čl. 173. st. 8. Kaznenog zakona oslobodio od kazne.
U pravu je i optuženik Ž. P. kada se žali zbog odluke o kazni, tvrdnjom da su podcijenjene olakotne okolnosti, jer je priznao počinjenje kaznenog djela, posjedovanja opojne droge, obiteljski je čovjek, otac jednog maloljetnog djeteta, učesnik je Domovinskog rata, invalid, radi se o maloj količini „lake“ opojne droge, i smanjeno je ubrojiv. Vodeći računa o svim okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije te na temelju stupnja krivnje, pogibeljnosti djela i opće svrhe kaznenopravnih sankcija (čl. 6. KZ) poglavito vodeći računa o ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela (čl. 56. st. 2. KZ) te o osobnoj tragediji, pokušaju suicida, ovaj sud procjenjuje da se opt. Ž. P., unatoč dosadašnjoj osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo, može uputiti takva vrsta prijekora koja omogućava ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.
Stoga je prihvaćena njegova žalbe, preinačena je pobijana presuda u odluci o kaznenim sankcijama te je opt. Ž. P. za kazneno djelo zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, ali je primijenjena uvjeta osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Priznanje opt. Ž. P. nije se moglo cijeniti kao bitan doprinos otkrivanju kaznenog djela jer je droga pronađena u njegovom posjedu, pa stoga nije bilo osnova primjeni čl. 173 st. 8. KZ.
Budući da je optuženik Ž. P. kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od opojnih droga i budući postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo, sud prvog stupnja je primijenio sigurnosnu mjeru iz čl. 76. Kaznenog zakona, koju je sada zbog izmjene kaznene sankcije trebalo precizirati i uskladiti sa odredbom čl. 75. st.3. KZ.
I Kž 1167/08-5
Slijedom svega naprijed izloženog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 390. st. 1. ZKP i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. travnja 2009. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Lana Petö Kujundžić, v. r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.