Rev-2255/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2255/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz S. P., zastupana po punomoćniku F. M., odvjetnik iz S. B., protiv tužene C. o. d.d. Z. F. S. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 30. siječnja 1997. godine br. Gž-255/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. studenoga 1995. godine br. Pn-878/90, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 2000. godine,

presudio je i riješio je:

I. Revizija se djelomično prihvaća kao osnovana i preinačuje presuda Županijskog suda u Požegi od 30. siječnja 1997. godine br. Gž-255/96 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. studenoga 1995. godine br. Pn-878/90 u dijelu dosuđenih kamata na dosuđenu svotu naknade nematerijalne štete, tako da se odbija tužbeni zahtjev upravljen na isplatu zakonske zatezne kamate za vrijeme od 7. svibnja 1991. do 28. studenoga 1995. na dosuđenu svotu naknade materijalne štete u iznosu od 2.500,00 kn.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Požegi od 30. siječnja 1997. godine br. Gž-255/96 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. studenoga 1995. godine br. P-878/90 u dijelu dosuđe naknade u iznosu od 7.000,00 kn na ime duševnih boli zbog naruženosti, kao i odluka o trošku i u tom opsegu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženik je iz osnova naknade štete, obvezan tužiteljici isplatiti i to:

- za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 45.400,00 kn,

- za duševne boli zbog naruženosti iznos od 18.600,00 kn,

- za nabavu ortopedskih cipela iznos od 1.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 kn,

- za putni trošak iznos od 500,00 kn

- ili ukupno za sve navedene oblike štete iznos od 68.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na dosuđenu nematerijalnu štetu od dana presuđenja do konačne isplate, a na iznos od 4.000,00 kn od 7. svibnja 1991. do isplate, a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen. Istom presudom obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 9.601,50 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena kao osnovana žalba tuženika i djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu dosuđene naknade nematerijalne štete i materijalne štete za tuđu pomoć i njegu, tako da je tužiteljici dosuđena naknada:

a) za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 24.500,00 kn, b) na ime duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 7.000,00 kn i

c) na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđenu nematerijalnu štetu od dana 28. studenoga 1995. godine do isplate, a na dosuđenu materijalnu štetu u iznosu od 2.500,00 kn od dana 7. svibnja 1991. godine do isplate, dok je u ostalom pobijanom dijelu žalba tužene odbijena kao neosnovana.

Istom presudom preinačena je i odluka o trošku tako da je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.825,50 kn.

Tuženik pravovremeno izjavljenom revizijom pobija pravomoćnu drugostupanjsku presudu u dijelu dosuđene naknade za duševne boli zbog naruženosti, te naknade materijalne štete s dosuđenim kamatama, pozivajući se na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da nižestupanjske presude budu ukinute u pobijanom dijelu, odnosno da te presude budu preinačene u skladu s navodima revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj se naknadi šteta nastala zbog ozljede koju je zadobila u prometnoj nesreći dana 5. listopada 1987. godine, a koju uzrokovao osiguranik tuženika.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova i podacima u spisu proizlazi:

- da je tužiteljica u prometnoj nesreći, koju je uzrokovao osiguranik tuženika, zadobila teške tjelesne ozljede koje su imale trajne posljedice u vidu rasklimanosti desnog koljenog zgloba, zbog čega tužiteljica mora nositi vanjsku fiksaciju, a zbog oštećenja pereonalnog živca desne noge ne izvodi podizanje stopala, uslijed čega je njena životna aktivnost smanjena za 25 do 30%,

- da je u ranije vođenom postupku kod istog suda presudom P-213/89 od 19. rujna 1990. godine, tužiteljici, vezano za isti štetni događaj, u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev na ime naknade štete za pretrpljene fizičke boli i strah,

- da je rečenom presudom P-213/89 tužiteljici dosuđeno:

a) na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 5,000.000 tadašnjih dinara i b) na ime duševnih bolova zbog naruženosti svotu od tadašnja 3,000.000 dinara, dok je za više traženo za te oblike nematerijalne štete odbijen tužbeni zahtjev, a u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev upravljen na naknadu štete zbog tuđe pomoći,

- da je drugostupanjskim rješenjem od 17. svibnja 1990. godine br. Gž-479/90 prihvaćena kao osnovana žalba tužiteljice i ukinuta prvostupanjska presuda P-213/89 od 19. rujna 1989. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev,

- da je u ponovljenom postupku (P-878/90) utvrđeno da je kod tužiteljice, kao posljedica zadobivene ozljede u prometnoj nesreći došlo do smanjenja opće životne aktivnosti za 25 do 30% (umjesto 15% kako je utvrđeno u ranijem stadiju postupka) te da tužiteljica zbog zadobivene ozljede treba nositi ortopedsku cipelu,

- da je tužiteljica zbog ozljede morala putovati na liječnički pregled u Zagreb i da je u svezi s tim imala izdatke u vidu putnih troškova, te da je istoj, vezano za rečene ozljede trebala tuđa pomoć u vremenu od 1 do 2 mjeseca.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

U ovom stadiju postupka prijeporna je dosuđena naknada za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti, te dosuđena naknada materijalne štete, odnosno dosuđena kamata na tu vrst štete.

Pobijanom presudom tužiteljici je dosuđena naknada za duševne boli zbog naruženosti u visini od 7.000,00 kn (kod čega se imalo u vidu da je za taj oblik nematerijalne štete tužiteljici presudom P-213/89 od 19. rujna 1989. godine pravomoćno dosuđen iznos od ondašnjih 3,000.000 dinara), na ime tuđe pomoći u iznosu od 1.000,00 kn, za nabavu ortopedske cipele iznos od 1.000,00 kn i za putni trošak iznos od 500,00 kn.

Revident u određenom dijelu prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja glede dosuđene materijalne štete. Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 4. ZPP).

U pravu je, međutim, revident kada prigovara pravilnosti dosuđene zakonske zatezne kamate za vrijeme od 7. svibnja 1991. do 28. studenoga 1995. na dosuđenu svotu od 2.500,00 kn na ime materijalne štete (naknada za tuđu pomoć, nabava ortopedske cipele i putni trošak).

U pitanju je, naime, naknada materijalne štete visina koja je u ovom slučaju utvrđena u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (28. studenoga 1995. godine), pa kamata na tako dosuđenu svotu teče od dana donošenja prvostupanjske presude.

Zato je valjalo u izloženom dijelu prihvatiti kao osnovanu reviziju tuženika i presuditi kao pod I. izreke (čl. 395. ZPP).

Nižestupanjske presude u dijelu dosuđene naknade za duševne boli zbog nagrđenja, prema prosudbi ovog suda, opterećene su bitnom povredom odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju se u reviziji određeno upire.

Vještak dr. Marko Vukelić u svom prvom saslušanju kod suda iskazao je da je kod tužiteljice nastupilo nagrđenje lakog stupnja, a prvostupanjski je sud presudom P-213/89 od 19. rujna 1989. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu tog oblika nematerijalne štete.

U ponovljenom postupku, nakon što je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda P-213/89, suprotno onome što se navodi u obrazloženjima nižestupanjskih presuda, vještak se nije izjasnio o stupnju naruženosti tužiteljice.

Nije zbog izloženog nižestupanjske presude moguće ispitati u dijelu dosuđene svote od 7.000,00 kn na ime duševnih boli zbog naruženosti, čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka na koju revizija ukazuje.

Riješeno je zbog toga kao u izreci pod II. (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku će prvostupanjski sud utvrditi stupanj naruženosti tužiteljice, te imajući u vidu već pravomoćno dosuđenu svotu naknade za taj oblik nematerijalne štete, odlučiti ponovno o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 20. prosinca 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.