I Kž-839/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 839/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. Č., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbi opt. Đ. Č., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 05. lipnja 2007., br. K-15/06-30, u sjednici održanoj dana 01. travnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Đ. Č. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim opt. Đ. Č. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, i 51/01, nastavno: KZ), u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 129/00, nastavno: ZIDKZ), na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te ga je na temelju citiranih zakonskih propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 39 stabljika konoplje kao i ostaci suhe biljne materije opojne droge marihuane u količini od 1.469,27 grama.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka sudu u iznosu od 1.000,00 kn kao i paušalnog iznosa od 1.000,00 kn.

Protiv te presude žali se opt. Đ. Č. po branitelju B. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno, a po sadržaju žalbe i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem odnosno preinači izricanjem blaže kazne.

I Kž 839/07-5

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajao i na sjednici vijeća prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno je obaviješten i opt. Đ. Č. i njegov branitelj, B. V., odvjetnik iz Z., koji je na sjednicu pristupio, dok optuženik nije pristupio pa je na temelju čl. 374. st. 4. ZKP sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Tu žalbenu osnovu optuženik označava kao povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, nalazeći da je izreka presude nerazumljiva i suprotna dokazima budući da se u izreci navodi količina od 39 stabljika s ukupnom težinom od 9.849 grama, a u obrazloženju se utvrđuje kako je na vještačenje poslano 1.469,27 grama, dok vještakinja iz Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“ utvrđuje da je na vještačenje dobila ukupnu masu od 730,50 grama od koje je vještačeno samo 553,80 grama. Pri tome se u izreci presude navodi i količina od 7,9 grama biljne materije, za koju nije niti utvrđeno da bi bila opojna droga jer ista uopće nije vještačena.

Suprotno navedenim tvrdnjama žalitelja, niti je sama izreka presude nerazumljiva, niti između izreke presude i njezinog obrazloženja postoje istaknuta proturječja. Naprotiv, prvostupanjski je sud dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, za koje je optuženik proglašen krivim, sve na način opisan u izreci pobijane presude, a sve ono što se u žalbi ističe kao razlog za bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno se zapravo odnosi na pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će se to ocijeniti nastavno, kod obrazlaganja osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga ovaj sud drugog stupnja nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju ukazuje žalba optuženika.

Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ponavlja sve one razloge istaknute u dijelu žalbe zbog bitne povrede kaznenog postupka te smatra kako je upitan i sam identitet opojne droge oduzete optuženiku i sumnjive biljne materije koja je dostavljena na vještačenje. Pri tome ukazuje na razlike u iskazima svjedoka M. S. i vještakinje R. F. u pogledu količine i sadržaja materije pakirane i dostavljene na vještačenje, te na činjenicu da se u izreci presude najprije navodi količina od ukupno 9.849 grama oduzete biljne materije, a nastavno težina od 1.469,27 grama vještačene materije, dok vještakinja u svom iskazu navodi količinu od 730,50 grama od koje je vještačena samo količina od 553,8 grama. Konačno, ističe i da je u kamp kućici pronađeno 7,6 grama sumnjive biljne materije, a ne 7,9 kako se navodi u izreci presude, pri čemu ponavlja kako ta količina nije niti vještačena.

I Kž 839/07-5

Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovu međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim i važnim činjenicama koji su utemeljeni na pravilnoj ocjeni kako obrane optuženika tako i iskaza svjedoka i vještaka, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Pri tome, valja ukazati da se ovdje radi o optužbi za neovlaštenu proizvodnju tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom i stoga je za ocjenu kaznene odgovornosti optuženika bitno utvrđenje, koje se temelji na izvedenim dokazima, da je optuženik u navedenom vremenskom periodu, posijao više sjemenki konoplje, a zatim je 39 izniklih stabljika njegovao do ukupne težine od 9.849 grama, te s njih djelomično obrao grančice s listovima i cvjetnim vrhovima, a provedenim vještačenjem je utvrđeno kako se radi o konoplji tipa droge (marihuana), sa više od 0,3 % THC-a, i to kako u odnosu na cvjetne vrhove dostavljene u kartonskoj kutiji (u koju ih je spremio optuženik), u količini od 909,4 g (omot 1, list 54), tako i u odnosu na dijelove stabljika s listovima i cvjetnim vrhovima, u količini od 553,8 g (omot 2, list 54). Tako utvrđene količine zajedno sa 6,7 g zelene biljne materije iz omota 4, koja se odnosi na materiju pronađenu u kamp kućici, daju upravo onu ukupnu količinu od 1.469,27 grama marihuane, koju je optuženik ostvario proizvodnjom opojne droge.

U pogledu opojne droge pronađene pretragom u kamp kućici optuženika, nema sumnje da se radi o količini od 6,7 grama zelene biljne materije, te da je suprotno navodima u žalbi i ta količina opojne droge vještačena (nalaz na listu 54) i potječe također od konoplje tipa droga (marihuana), a kako je temelj optužbe proizvodnja opojne droge, to pogrešno označena količina od 7,9 grama umjesto ispravne količine od 6,7 grama, nije od utjecaja na konačne zaključke suda o kaznenoj odgovornosti optuženika.

Prvostupanjski sud ispravno nalazi da je iskaz svjedoka Ž. J. detaljan, logičan i uvjerljiv, te sukladan podacima iz zapisnika o očevidu i pretrazi, potvrdama o oduzetim predmetima i rezultatima provedenog vještačenja, te kao takav u svemu podoban da se na njemu temelje zaključci o kaznenoj odgovornosti optuženika, dok je s druge strane obranu optuženika pravilno ocijenio neuvjerljivom i nelogičnom. Naime, iz utvrđenih činjenica da je u vrtu vikend kuće, vlasništvo optuženika, pronađeno 39 stabljika konoplje tipa marihuana, da je tijekom provedene zasjede, kao operativne radnje policije optuženik zatečen kako s tih nasada trga grančice i slaže ih u kartonsku kutiju, a provedenim vještačenjem je utvrđeno da se u odnosu na ukupno oduzetu materiju radi o opojnoj drogi marihuana, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo optuženik radnjama opisanim u izreci presude proizvodio opojnu drogu marihuana i time počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ.

Nije u pravu žalitelj niti kad u žalbi prigovara da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno odbijanjem dokaznog prijedloga usmjerenog na ispitivanje svjedoka D. B., R. B. i D. Č., jer i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su okolnosti na koje se predlaže ispitivanje ovih svjedoka – ponašanje optuženika za vrijeme i neposredno nakon policijske zasjede – dovoljno i jasno utvrđene na temelju izvedenih dokaza, prije svega iskaza svj. Ž. J. i sadržaja zapisnika

I Kž 839/07-5

o očevidu, pretrazi i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, te se predloženi dokazi ukazuju kao nevažni i odbijanjem istih činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku, pri čemu je dao pravilan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima (da je optuženik u radnom odnosu, da je sudionik Domovinskog rata, te da je u ovom postupku aktivno sudjelovao poštujući pri tome autoritet suda), ali isto tako i utvrđenim otegotnim okolnostima (prije svega činjenici da je ranije već osuđivan za istovrsno kazneno djelo, iz čl. 173. st. 2. KZ, list 69 spisa, te unatoč tome pokazanoj upornosti i odlučnosti u nastavku kriminalnih aktivnosti, koja se ogleda u činjenici da je navedena presuda postala pravomoćna 15. lipnja 2004., a predmetno kazneno djelo optuženik čini tijekom te iste 2004. godine, sve do otkrivanja, dana 05. listopada 2004.).

Suprotno dakle navodima u žalbi optuženika, izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, ne ukazuje se prestrogom, niti je rezultat pretjerivanja u značenju otegotnih okolnosti, a podcjenjivanju olakotnih, jer iako se radi o marihuani, kao blažoj vrsti opojne droge, činjenica je kako je optuženik zasadio i uzgojio veći broj stabljika indijske konoplje (39 komada), koje su dospjele do stadija branja vrhova i cvjetova i to u znatnoj količini od ukupno 1.469,27 grama, koja bi bez sumnje omogućila pripremu znatnog broja pojedinačnih doza i time dovela do ugroze zdravlja velikog broja korisnika te vrste opojne droge.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Budući da slijedom svega iznesenog razlozi žalbe opt. M. Ć. nisu ostvareni, te kako pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu uočene povrede zakona na koje ovaj Vrhovni sud po čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, trebalo je po čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 01. travnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.