Gzp-255/2011-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 255/11-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću u pravnoj stvari predlagateljice Z. Š. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 15. veljače 2011., 31. listopada 2011.,

r i j e š i o j e :

I. Predlagateljici Z. Š. određuje se primjerena naknada u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 15. veljače 2011. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. i 16/07. - dalje: ZS).

Predlagateljica u zahtjevu navodi da joj je dugim trajanjem postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu (sada Općinski građanski sud u Zagrebu) pod poslovnim brojem P-3378/97., a koji je spis povodom žalbe dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu i vodio se pod poslovnim brojem Gž-4523/09. povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3378/97. i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 22. rujna 2011., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

-da je 16. svibnja 1997. tužiteljica (u sadašnjem predmetu predlagateljica) podnijela Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika T. D., radi povrata kapare (v.p.s. 70,000,00 kuna)

-da se postupak vodio pod poslovnim br. P-3378/97.,

-da je 20. svibnja 1997. sud dostavio tužbu i popratnu dokumentaciju tuženiku na odgovor,

-da je ročište održano 1. srpnja 1997. na kojem je sud donio rješenje kojim je dodijelio tuženom rok od 15 dana da dostavi dokaze uz svoj odgovor na tužbu,

-da je sud 27. kolovoza 1997. pozvao tuženog da postupi po raspravnom zapisniku od 1. srpnja 1997.,

-da je na ročištu održanom 27. listopada 1997. tuženik u spis predao dokumentaciju koju se obvezao dostaviti na ročištu 1. srpnja 1997.,

-da su na ročištu održanom 19. studenog 1997. saslušani tužiteljica i tuženik,

-da je 15. prosinca 1997. zaprimljen podnesak tužiteljice kojim predlaže donošenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine,

-da je ročište održano 23. siječnja 1998. na kojem su saslušani svjedoci,

-da je 28. siječnja 1998. zaprimljen podnesak tuženog kojim dostavlja adresu za svjedoka,

-da je 29. siječnja 1998. zaprimljen podnesak tužiteljice kojim dostavlja gruntovni izvadak, te predlaže donošenje privremene mjere,

-da je ročište održano 24. ožujka 1998. na kojem su saslušani svjedoci,

-da je ročište održano 10. lipnja 1998. na kojem je saslušan svjedok, a tužiteljica je predala u spis primjerak uporabne dozvole,

-da je rješenje suda od 18. lipnja 1998. pozvan tuženik da u roku od 8 dana dostavi u spis presliku kupoprodajnog ugovora,

-da je 23. lipnja 1998. zaprimljen podnesak tužiteljice u kojem dostavlja adrese za predložene svjedoke,

-da je 9. srpnja 1998. zaprimljen podnesak tuženika kojim dostavlja presliku kupoprodajnog ugovora,

-da je rješenjem suda od 10. srpnja 1998. odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere,

-da je ročište održano 23. studenog 1993. na kojem su saslušani svjedoci,

-da je ročište održano 20. siječnja 1999. na kojem je saslušan svjedok, a sud je donio rješenje kojim je zaključio glavnu raspravu,

-da je 20. siječnja 1999. Općinski sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem P-3378/97 kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice,

-da je 17. ožujka 1999. protiv navedene presude tuženik podnio žalbu,

-da se 25. kolovoza 1999. dostavlja spis Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke po žalbi,

-da je 6. travnja 2001. zaprimljen dopis Županijskog suda u Zagrebu kojim vraća spis jer nije odlučeno po prijedlogu tuženika za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi,

-da je ročište održano 17. listopada 2001. na kojem je sud donio rješenje kojim odbija tuženika s prijedlogom za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi,

-da je 3. ožujka 2002. dostavljen spis Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke po žalbi,

-da je 19. veljače 2003. zaprimljeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 1070/02 od 21. siječnja 2003. kojim se ukida presuda Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3378/97 od 20. siječnja 1999. i predmet vraća na ponovno suđenje,

-da je ročište održano 1. listopada 2003. na kojem je sud donio rješenje kojim je dodijelio tužiteljici rok od 30 dana za uređenje tužbenog zahtjeva,

-da je 31. listopada 2003. zaprimljen podnesak tužiteljice kojim je odredila tužbeni zahtjev.

-da je ročište održano 3. prosinca 2003. na kojem je sud zaključio glavnu raspravu,

-da je 3. prosinca 2003. Općinski sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem P-2598/03.,

-da je 15. siječnja 2004. tužiteljica protiv navedene presude podnijela žalbu,

-da je 9. ožujka 2004. dostavljen spis Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke po žalbi,

-da je 4. svibnja 2006. zaprimljeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-920/04 od 21. ožujka 2006. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2598/03 od 3. prosinca 2003. i predmet vraćen na ponovno suđenje,

-da je 15. svibnja 2008. zaprimljen podnesak tužene kojim predlaže zakazivanje ročišta,

-da je ročište održano13. listopada 2008. na kojem je sud zaključio glavnu raspravu,

-da je 28. listopada 2008. Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem P-5549/06.,

-da je 18. ožujka 2009. protiv navedene presude tuženik podnio žalbu,

-da je 30. lipnja 2009. dostavlja spis Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke po žalbi,

-da je 24. svibnja 2011. zaprimljena presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 4523/09 od 29. ožujka 2011. kojim se preinačuje presuda ovog suda broj P-5549/06 od 28. listopada 2011. u dijeli u kojem je bio usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice,

-da je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4523/09. od 29. ožujka 2009. dostavljena tužiteljici 8. lipnja 2011.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke, u situaciji kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se zaštita traži nije pravomoćno okončan do dana odlučivanja o zahtjevu predlagateljice.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice, u konkretnom slučaju, a budući da je tužba podnesena 16. svibnja 1997., tj. prije nego je na snagu stupio Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu 5. studenog 1997. - „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona i teče od 6. studenog 1997., pa do 8. lipnja 2011., kada je drugostupanjska presuda poslovni br. Gž-4523/09. od 29. ožujka 2011. dostavljena predlagateljici, što ukupno iznosi 13 (trinaest) godina, 7 (sedam) mjeseci i 2 (dva) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu u navedenom pravno relevantnom razdoblju smatra povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka preko trinaest godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH i 84/08, dalje u tekstu - ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti rasprava dovrši već na jednom ročištu.

U postupanju prvostupanjskog suda uočeno je razdoblja u trajanju od 24. ožujka 1998. do 23. studenog 1993. i od 23. studenog 1993. do 20. siječnja 1999. u kojem prvostupanjski sud nije održao niti jedno ročište (dok je u ostalom pravno relevantnom razdoblju razmatranja održao deset ročišta i donio tri meritorne) što ukazuje na to da postupak nije vođen ni djelotvorno ni učinkovito.

Prema ocjeni ovog suda predlagateljica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini trajanja postupka.

Visinu naknade u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući na umu trajanje i složenost postupka, te činjenicu da je postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno završen pa je u jednom dijelu ustavno pravo predlagateljice zaštićeno, posebno uzimajući u obzir i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi joj primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. listopada 2011.

S U D A C

Željko Glušić, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.