Croatian Supreme Court dismisses appeal on labor contract termination due to bankruptcy opening and lack of business transfer.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that confirmed the termination of her employment contract. The court found no significant procedural violation or error in applying the Labor Law, which allows immediate termination upon the opening of bankruptcy proceedings. Furthermore, the plaintiff failed to prove that her employment contract was transferred to the current defendant company, as the relevant corporate restructuring occurred before the current Labor Law came into effect.
Legislator headnote
AI generatedČl. 120. st. 2. i 3. Zakona o radu; Čl. 392.a. ZPP: The opening of bankruptcy proceedings constitutes a valid ground for terminating an employment contract, and the employer is not liable for unpaid wages or contract transfer if the business transfer prerequisites under the Labor Law were not met due to pre-existing corporate restructuring.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 102/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz S., koju zastupa punomoćnica B. K., odvjetnica u S., protiv prvotuženika D. d.d. S., i drugotuženika D. – V. d.d. u stečaju, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs-51/09 od 22. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-271/04 od 1. prosinca 2008., u sjednici održanoj 13. listopada 2011.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu tužiteljici koji je donio stečajni upravitelj drugotuženika D. - V. d.d. u stečaju S., zatim na utvrđenje da je ugovor o radu tužiteljice koji je sklopljen s poslodavcem D. - V. d.d. S. prenesen na D. d.d. S. 1. siječnja 2000. u neizmijenjenom obliku i opsegu te da se tom tuženiku nalaže preuzimanje ugovora o radu tužiteljice i upisati je i evidentirati u poslovnim knjigama i prijaviti nadležnim tijelima. Odbijen je i zahtjev da se naloži prvotuženiku D. d.d. S. na ime neisplaćenih plaća u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 30. studenoga 2007. isplatiti tužiteljici 394.466,27 kn te joj je nadalje od 1. prosinca 2007. ću u mjesečnom iznosu od 5.571,97 kn najkasnije do 15-tog u mjesecu sve sa isplaćivati pla
zateznim kamatama pobliže označenim u st. III. izreke uz nalog tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak postupka.
Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu ili istu ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Primjenom odredbe čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP. U pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP. Revidentica ne navodi u čemu bi se sastojala relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 187. st. 3. i čl. 220. st. 1. ZPP te ovaj sud nije cijenio spomenuti revizijski razlog.
Zbog navedenog se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Revizijskim navodima koji ukazuju na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP. Zato ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
U revizijskoj fazi postupka je sporno: a) je li stečajni upravitelj mogao otkazati tužiteljici ugovor o radu i b) je li prije donošenja predmetne odluke na temelju čl. 136. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) došlo do prijenosa ugovora o radu tužiteljice sa drugotuženika D. - V. d.d. na prvotuženika D. d.d. S..
Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:
- da je tužiteljica 30. travnja 1996. sklopila ugovor o radu sa drugotuženikom D. - V. d.d. nad kojim je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj XIV St-133/03 od 19. studenog 2003. otvoren stečajni postupak,
- da je stečajni upravitelj 31. prosinca 2003. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog otvaranja stečajnog postupka,
- da prvotuženik D. d.d. S. (osnivač i vlasnik D. - V. d.d.) nije preuzeo radnike drugotuženika D. - V. d.d.
Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili dio tužbenog zahtjeva da se utvrdi nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu koju je donio stečajni upravitelj drugotuženika D. - V. d.d. 31. prosinca 2003. Iz odredbe čl. 120. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 – dalje: SZ) proizlazi da je otvaranje stečajnog postupka poseban opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a iz odredbe st. 3. iste zakonske odredbe proizlazi da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i zaposlenik mogu otkazati ugovor o radu bez obzira na trajanje ugovora ili dogovoreno isključenje prava na redoviti otkaz te bez obzira na zakonski ugovorene odredbe o zaštiti zaposlenika.
Primijenivši na konkretni slučaj spomenutu zakonsku odredbu nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili zaključivši da je sukladno odredbi čl 120. st. 2. i 3. SZ otkaz ugovora o radu tužiteljici dopušten i zakonit, jer je otvaranje stečajnog postupka poseban razlog za otkaz ugovora o radu pa nije osnovan dio tužbenog zahtjeva da se radi o nedopuštenom otkazu ugovora o radu.
Pravilno je pravno stajalište nižestupanjski sudova da se u ovom predmetnu nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 136. (ranije čl. 129.) st. 1., 3. i 6. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR). Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca bilo preneseno poduzeće ili dio poduzeća (pogon) u kojem slučaju bi bili preneseni i svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje bi bilo predmet prenošenja.
Statusne promjene su se zbile prilikom pretvorbe tijekom 1993.–1994. dakle prije nego je stupio na snagu Zakon o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 - dalje ZR) koji je odredbom čl. 129. (sada 136.) propisao pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi došlo do prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca.
Prvotuženik D. d.d. S. je 27. svibnja 1994. upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu kao pravni slijednik poslovnog sustava D. – H. S. i kao osnivač (vlasnik) drugotuženika kao i ostalih 20 poduzeća (tzv. kćeri). T. je otkazan ugovor o radu koji je sa drugotuženikom D. - V. d.d. sklopila 30. travnja 1996., dakle, nakon spomenutih statusnih promjena pa bi upravo taj tuženik, a ne prvotuženik D. d.d. S., bio pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu.
Prema tome tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi prvotuženik D. d.d. S. prenošenjem poduzeća ili dijela poduzeća tj. drugotuženika D. - V. d.d. ili na neki drugi način izbjegavao ispuniti svoje obveze prema njoj.
Zbog svega navedenog su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili i dio tužbenog zahtjeva u točki. 2. i 3. izreke kojim se nalaže prvotužitelju D. d.d. S. preuzimanje ugovora o radu tužiteljice upisati i evidentirati u poslovnim knjigama i prijaviti nadležnim tijelima kao i naknaditi joj neisplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 30. studenoga 2007. i nadalje.
Iz iznesenog razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje revidentica, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP ovaj sud odbio reviziju tužiteljice kao neosnovanu.
U Zagrebu, 13. listopada 2011.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.