Rev-1008/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1008/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Đ., koju zastupa M. P., odvjetnik iz Đ., protiv tuženog T. d.d. Đ., koga zastupa J. Š., odvjetnik iz Đ., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 1997. godine broj Gž-1638/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 8. svibnja 1997. godine broj P-526/95-15, na sjednici održanoj dana 24. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 30. listopada 1997. godine broj Gž-1638/97-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Đakovu od 8. svibnja 1997. godine broj P- 526/95-15, s kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za poništenje odluke disciplinske komisije tvrtke T. d.d. od 21. lipnja 1995. godine broj DS-14/95, te odluke upravnog odbora te tvrtke od 5. srpnja 1995. godine broj DS-14/95, s kojom je tužiteljici izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, pa bi slijedom toga tužiteljica imala sva prava iz radnog odnosa u neprekinutom trajanju na radnom mjestu poslovođe prodavaonice broj … N. c. u Đ.

Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je disciplinski postupak manjkavo proveden posebno što se tiče sastava komisije, jer predsjednik komisije nikada nije bio djelatnik tuženika. Djelo koje joj se stavlja na teret nije počinila, jer je roba zatečena u trgovini primljena na temelju robne razmjene sa tvrtkom A. U trgovini ju je zamijenio suprug, jer je morao preuzeti kruh, budući da je ona morala otići, a radnicu Z.L. nije smetala u vršenju poslova. Predlaže, da ovaj sud prihvati reviziju i presudi prema postavljenom zahtjevu.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nisu ostvarene niti koja od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP. Uostalom revidentica samo općenito navodi da su bitne povrede odredaba ZPP razlog

za izjavljivanje revizije, ne navodeći u reviziji koje bi bitne povrede odredaba ZPP bile ostvarene i na koji način. Sadržaj revizije opet ne upućuje na zaključak da su bitne povrede odredaba ZPP razlog za izjavljivanje revizije, naprotiv sadržaj revizije se odnosi na činjenično stanje, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava također nije ostvaren. Nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili, da je kazna prestanka radnog odnosa izrečena tužiteljici utemeljena na zakonu odnosno na čl. 58. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91), te na odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti radnika donijetog po upravnom odboru tuženika 9. veljače 1995. godine. Ponašanje tužiteljice sadrži elemente bića djela povrede radne dužnosti iz čl. 8. toč. 7. i 12. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti radnika. Već sama okolnost da je u prodavaonici bila roba, koja nije bila sadržaj poslovanja tuženoga, odnosno roba, koja nije bila zavedena u poslovnim knjigama tuženoga i kao tuženikova roba predviđena za prodaju predstavlja težu povredu radne dužnosti izvršenu od strane tužiteljice, koja je bila poslovođa u toj prodavaonici. Okolnost, da predsjednik disciplinske komisije nije bio djelatnik tuženika ne predstavlja bitnu povredu disciplinskog postupka, budući da ta okolnost nije imala nikakav utjecaj na tužiteljičina prava u provedenom postupku, odnosno ta okolnost nije uzrok ili nije dovela do kršenja tužiteljičinih prava tijekom postupka ili pak sama po sebi imala za posljedicu izricanje kazne prestanka radnog odnosa.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju kako oni na koje upućuje revizija tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 24. rujna 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.