II Kž-664/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-664/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenih D. S. i S. J., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 18. kolovoza 2006. godine, broj Kv-496/06 (U-Kio-7/06), o produljenju pritvora u tijeku istrage preko mjesec dana, u sjednici održanoj dana 06. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okrivljenih D. S. i S. J. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 106. st. 2. Zakona o kaznenom postupku u istrazi nakon mjesec dana koja se vodi protiv trinaest okrivljenika zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona produljen je pritvor za daljnjih mjesec dana protiv okrivljenog D. S. iz razloga propisanog u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku i protiv S. J. iz razloga propisanih u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku.

Protiv tog rješenja žale se obojica okrivljenika, po braniteljicama, s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da protiv okrivljenog D. S. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora propisana u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, a protiv S. J. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage, okrivljenima D. S. i S. J. se inkriminira da su zajedno s još jedanaestoricom okrivljenika počinili kazneno djelo

činjeno u sastavu grupe, iz čl. protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, po

177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, a predmet ukupne kriminalne djelatnosti je bilo prebacivanja 168 stranih državljana s područja Srbije i Albanije preko Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju u dvadeset dva navrata. Brojnost inkriminiranih radnji koje se stavljaju na teret u okrivljenicima u ovom postupku, njihova uloga, te višemjesečno inkriminirano razdoblje su okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak o složenoj kriminalnoj djelatnosti, za koju je potrebna povećana upornost i kriminalna volja, pa su time ostvarene one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni S. J. i D. S. boravkom na slobodi ponovili isto ili istovrsno kazneno djelo. Takav zaključak potvrđuje i činjenica prijašnje osuđivanosti D. S. u dva navrata, od toga jednom zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona, koje se također čini s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi, kao i inkriminirano djelo u ovom postupku. Stoga je opravdano protiv obojice okrivljenika produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Osnovano određen pritvor protiv S. J. i iz razloga propisanih u čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku. Naime, okrivljeni je strani državljanin, s boravištem u Republici Srbiji gdje mu je obitelj. Stoga, i ovaj sud kao drugostupanjski, smatra da su u potpunosti ostvarene okolnosti koje upućuju na opasnost, da bi okrivljeni S. J. puštanjem na slobodu, mogao pobjeći ili kriti se, te na taj način postati nedostupan tijelima sudbene vlasti s ciljem izbjegavanja eventualne kaznene odgovornosti, pa je u konkretnoj situaciji daljnja primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, opravdana i na zakonu utemeljena.

Navodi žalbe okrivljenog S. J., u kojima se osporava nadležnost Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao ovlaštenog tužitelja, kao i mogućnost primjene mjere pritvora protiv okrivljenika s obzirom na visinu zapriječene kazne, neosnovani su, s obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelju nije poznato da je odredba čl. 177. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/1997 i 129/2000) na koju se on očito poziva, u međuvremenu izmijenjena u dva navrata, i to čl. 1. Zakona o izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 51/2001) i čl. 22. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 105/2004), pa se žalitelj upućuje na navedene izmjene iz kojih je vidljivo da nema zapreke za primjenu pritvora u konkretnoj situaciji, kao i da je, s obzirom na odredbu čl. 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (Narodne novine broj 88/01., 12/02. i 33/05), Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ovlašteni tužitelj u ovom predmetu.

Niti ostali navodi žalitelja ne dovode u pitanje osnovanost pobijanog rješenja.

Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 06. rujna 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.