I Kž-1077/2004-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1077/04-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru broj K-48/04 od 22. rujna 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2006. godine u nazočnosti zamjenika branitelja opt. G. N., odvjetnika D. U. iz Z.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. D. M., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetnom.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zadru proglasio krivim D. M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (ZID KZ) za koje mu je, uz primjenu propisa čl. 57. st. 2. b) KZ-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U izrečenu kaznu, uz primjenu čl. 61. st. 1. KZ-a sud mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 18. veljače do 22. veljače 2002. godine.

Temeljem čl. 80. KZ-a izrečena mu je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to droge koja mu je privremeno oduzeta potvrdom PU Zadarska broj ….

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženika oslobodio

I Kž 1077/04-7

dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka osim paušala, koji je određen u iznosu od 800,00 kn.

Protiv ove presude podnijele su žalbe obje stranke.

Optuženik, putem svoga branitelja G. N., odvjetnika iz Z., pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni je odvjetnik podnio žalbu zbog odluke o kazni, u kojoj je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreče stroža kazna zatvora.

U odgovoru na žalbu koju je optuženik podnio putem svoga branitelja predloženo je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić u dopisu broj KŽ-DO-2253/04, od 17. siječnja 2005. godine, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda.

Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviješten je njegov branitelj G. N. Na sjednicu vijeća pristupio je zamjenik branitelja optuženika odvjetnik D. U. iz Z., prema zamjeničkoj punomoći koju je priložio u spisu, koji je u cijelosti ostao kod žalbe i žalbenih prijedloga te odgovora na žalbu i u spis priložio medicinsku dokumentaciju za branjenika, te ugovor o zakupu prostora iz kojeg proizlazi da optuženik ima i drugih prihoda osim onoga koji je utvrđen tijekom postupka.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić, koja je bila nazočna sjednici vijeća, ostala je u cijelosti kod pismenog mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KŽ-DO-2253/04 i prijedloga koji su u tom dopisu navedeni.

Žalba optuženika je osnovana, radi čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetnom.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da se odluka o njegovoj odgovornosti temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Ne može se, ni po ocjeni ovoga suda, prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik nabavio 20,84 g heroina radi prodaje.

Prije svega valja reći da je u tom dijelu izreka presude proturječna razlozima, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, na koju je povredu sud drugog stupnja, prema odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, dužan paziti po službenoj dužnosti.

I Kž 1077/04-7

U izreci presude sud utvrđuje da je sva pronađena i privremeno oduzeta droga optuženiku bila namijenjena za prodaju. Iz obrazloženja presude, iako sud nigdje izričito ne navodi da je dio droge bio namijenjen za osobnu konzumaciju, to ipak ne proizlazi. Na str. 4. presude sud, ocjenjujući iskaze svjedoka, zaključuje da iz njih "ne slijedi to da je optuženik kupio heroin isključivo za vlastitu uporabu", a na str. 5. navodi da je "neosnovana obrana optuženika da je sva količina heroina bila namijenjena za njegovu uporabu".

Iz tih navoda suda slijedi zaključak da sud smatra da je dio pronađene droge optuženik nabavio i za vlastite potrebe, pogotovo kada je u presudi navedeno da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. P. Č., o kojemu će u nastavku ove odluke biti riječi.

Dakle, izreka presude i obrazloženje su proturječni u odnosu na odlučnu činjenicu u koju je svrhu optuženik nabavio 20,84 g heroina, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je u ovom, ponovljenom, postupku potvrđena njegova obrana da je povremeno uzimao heroin radi ublažavanja bolova koji su posljedica teške traume koju je doživio u prometnoj nezgodi i da je, neposredno prije nabave heroina, raspolagao većim novčanim sredstvima koji mu je dala majka nakon prodaje stana.

Naime, iz nalaz i mišljenje vještaka psihijatra proizlazi da se optuženik suočio s problemom narkomanije nakon teške prometne nezgode koju je doživio 1996. godine, kada je počeo uzimati heroin povremeno, ušmrkavanjem, da bi dvije do tri godine prije inkriminiranog događaja postao i psihički i fizički ovisan o heroinu, čega je i sam bio svjestan, pa se uključio u liječenje od ovisnosti u 4. mjesecu 2000. godine. U vrijeme događaja bio je na terapiji od 9 tableta heptanona dnevno, ali je vještak dozvolila da je povremeno uzimao drogu heroin, koja spada u grupu hitnoanalgetika, pa može utjecati na smanjenje bolova.

U skladu s uputom iz ukidnog rješenja ovog suda broj I-Kž-523/03-5 od 8. lipnja 2004. godine sud je prvog stupnja provjerio obranu optuženika u dijelu u kojemu je tvrdio da je u vrijeme događaja raspolagao većim novčanim sredstvima koja su mu omogućila izdvajanje novca za nabavu 20,84 g heroina koji je platio 500,00 eura.

Iz Ugovora o kupoprodaji stvarno proizlazi da je 7. 2. 2002. godine prodan stan od 40 2 , koji se vodio na imenu optuženika, za iznos od 35.000,00 DEM i da je kupac na ime m

kapare odmah isplatio 5.000,00 eura i 1.000,00 kn, a iz rješenja Porezne uprave Područnog ureda Zadar od 15. 10. 2002. godine proizlazi da je taj stan procijenjen na 135.778,00 kn. Nesporno je da je optuženik djelo, koje je predmetom ovog postupka, počinio nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora kada je, u najgorem slučaju, bila isplaćena samo kapara od koje je, prema iskazu majke optuženika svjedokinje K. M., 1/3 pripala optuženiku. U pravu je, stoga, žalitelj kada tvrdi da je tu okolnost sud ispustio iz vida kada je, samo na temelju podataka o visini mirovine koju prima njegova majka i činjenice da on prima socijalnu pomoć, zaključio da on bez prodaje droge ne može osigurati sebi potrebnu količinu heroina

I Kž 1077/04-7

koju je u to vrijeme uzimao i na taj način utvrđuje da je on počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

Ovaj sud, stoga, smatra da je naprijed navedeno utvrđenje suda prvog stupnja za sada neprihvatljivo.

Upravo radi toga prihvaćena je žalba optuženika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukinuta pobijana presuda, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetnom.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano.

Na nesumnjiv način utvrdit će, vodeći računa o tome da je optuženik u vrijeme događaja uzimao heroin i da je raspolagao dodatnim sredstvima koja je dobio od majke nakon prodaje stana, da li je sva kupljena količina droge bila namijenjena za prodaju, ili samo jedan njezin dio, ili je pak prihvatljiva obrana optuženika u dijelu u kojemu tvrdi da je iskoristio okolnost što je raspolagao novcem od prodaje stana i kupio veću količinu droge za vlastite potrebe i, ovisno o tome, donijet će novu odluku u kojoj će navesti jasne i logične razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvaćanjem žalbe, a povodom žalbe i po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu, radi čega je riješeno kao u izreci (čl. 388. st. 1. ZKP-a).

U Zagrebu, 14. ožujka 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.