Legislator Case Law & Legislation
I Kž-542/2002-4 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld conviction for drug possession for sale based on evidence correlation.

Case Number I Kž-542/2002-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug possession for sale. The defendant argued that police illegally seized drugs and that the evidence was insufficient to prove intent to sell, claiming the seizure violated procedural rules. The court rejected these claims, ruling that the first-instance court correctly inferred intent to sell from the quantity of heroin found relative to the defendant's social status and financial means, and that the sentence and security measures were legally appropriate.

Legislator headnote

AI generated

čl. 373. st. 1. i 2. ZKP; čl. 382. ZKP; čl. 387. ZKP: The Supreme Court upheld a lower court's conviction and sentence when the first-instance court provided logical reasons for its factual findings, and the appellate court finds no procedural violations or errors in the assessment of evidence and sentencing.

Keywords

AI generated
drug possession for sale correlation of evidence social status inference procedural violation claim security measure application criminal appeal dismissal drug seizure legality

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl.
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 06.
čl. 63. st. 1. KZ
Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, opisanog u izreci te presude, za koje je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22.
čl. 76. KZ
Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, te temeljem čl.
čl. 80. st. 3. u svezi čl. 73. st. 7. KZ
čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP
Neosnovano se u žalbi optuženika ističe prigovor da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP u svezi sa čl.
čl. 359. toč. 7. ZKP
čl. 373. st. 1. i 2. ZKP
Nakon razgledanja spisa u smislu čl. 373. st. 1. i 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
čl. 382. ZKP
Iako žalba optuženika zbog odluke o kazni nije posebno obrazložena, ovaj sud je u smislu čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i u dijelu zbog odluke o kaznenim sankcijama, te nije našao potrebnim korigirati pobijanu presudu ni u tom dijelu.
čl. 387. ZKP
ZKP, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP o žalbi optuženika odlučiti kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-542/02-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 06. svibnja 2002., br. K-74/01, u sjednici održanoj dana 05. studenog 2002., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. I.B., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. I.B., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, opisanog u izreci te presude, za koje je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. studenog 2001., pa nadalje.

Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, te temeljem čl. 80. st. 3. u svezi čl. 73. st. 7. KZ sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – opojne droge, pobliže označene u potvrdama policijske uprave o privremenom oduzimanju predmeta.

Protiv ove presude optuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači izricanjem blaže kazne.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razgledanja spisa u smislu čl. 373. st. 1. i 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano se u žalbi optuženika ističe prigovor da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP u svezi sa čl. 359. toč. 7. ZKP, jer da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnoj činjenici posjedovanja droge pronađene odvojeno od optuženika, kao što je neosnovan i prigovor, iznesen u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, da su redarstvene vlasti nezakonito postupile prilikom oduzimanja droge pod toč. b) izreke pobijane presude, te da je trebalo izdvojiti iskaze svjedoka policajaca kao nezakonite dokaze, na kojima se ne može temeljiti presuda.

Međutim, protivno izloženim žalbenim prigovorima, o svim odlučnim činjenicama koje predstavljaju tzv. objektivnu stranu inkriminiranog kaznenog djela, tj. da je od njega oduzeta opojna droga pobliže opisana pod toč. a) izreke, za koju optuženik tvrdi da je bila namijenjena njegovim potrebama, kao što nije dvojbeno da su djelatnici policije na zakonit način pribavili dokaz da je optuženik u disco-baru E. držao opojnu drogu pobliže opisanu u toč. b) izreke, o čemu u spisu prileži pravomoćno rješenje ovog Vrhovnog suda br. I Kž- 166/02 od 27. ožujka 2002. (list 2-94 spisa), na koje razloge se upućuje žalitelj, uz daljnju činjenicu da je optuženik bez ikakvih primjedbi potpisao sve potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, droge i novca, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude određeno i potpuno je izložio na temelju kojih dokaza je utvrdio da je optuženik posjedovao opojnu drogu. U tom pravcu obrazloženje pobijane presude sadrži ne samo vjernu reprodukciju iskaza saslušanih svjedoka i drugih provedenih dokaza, nego i savjesnu ocjenu tih iskaza i dokaza iz kojih nedvojbeno proizlazi dokazanost posjedovanja droge od strane optuženika.

Isto tako, prvostupanjski sud dao je u svemu logične, uvjerljive i prihvatljive razloge, zašto smatra dokazanim da je optuženik drogu pod toč. a) i b) izreke posjedovao radi prodaje, imajući pri tome, prije svega, u vidu, s jedne strane količinu, vrstu i način pakiranja opojne droge koju je optuženik posjedovao, te s druge strane njegove skromne imovinske prilike koje objektivno nisu bile ni približno takve da bi mu osigurale kupnju tolike količine droge za osobne potrebe.

Prema tome, suprotno stajalištu žalitelja, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka istaknuta u žalbi, niti je ovaj sud ispitivanjem pobijane presude našao druge postupovne povrede na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.

U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj pokušava dovesti u pitanje pravilnost činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda, kako u pogledu posjedovanja opojne droge, tako i u pogledu pitanja je li optuženik opojnu drogu posjedovao radi prodaje, kako smatra utvrđenim prvostupanjski sud, ili je drogu posjedovao za svoje potrebe, kako se tijekom postupka branio optuženik, ponavljajući u osnovi to i u svojoj žalbi.

U prilog takvom viđenju stvari žalitelj polemizira s razlozima pobijane presude, preocjenjujući izvedene dokaze i ustrajavajući na prigovoru o nezakonitosti pretrage lokala i optuženika, dovodeći tako u izravnu vezu postupovne povrede s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem.

Protivno izloženim žalbenim navodima, koji se u suštini svode na pobijanje sudačkog uvjerenja, utemeljenog na slobodnog ocjeni dokaza u kaznenom postupku, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude naveo je u svemu iscrpne, logične i uvjerljive razloge zašto je obranu optuženika ocijenio kao neosnovanu i suprotnu rezultatima dokaznog postupka, koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja.

Naime, unatoč nepostojanju neposrednih dokaza da je optuženik prodavao opojnu drogu drugim osobama, u ostalom prvostupanjski sud je u tom dijelu donekle i izmijenio činjenični opis djela u odnosu na optužnicu i optuženika proglasio krivim da je opojnu drogu posjedovao radi prodaje, već sama činjenica da je optuženik u periodu od 34 dana bio u posjedu ukupno 23,74 gr heroina, pakiranog u manje omote i na razne načine, dovedena u korelaciju s njegovim imovinskim mogućnostima i socijalnim statusom, sama za sebe upućuje na zaključak da je opojna droga, pronađena i oduzeta od optuženika, bila namijenjena prodaji.

Prema tome, usvajajući razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u ovom kaznenom predmetu, pa se žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.

Iako žalba optuženika zbog odluke o kazni nije posebno obrazložena, ovaj sud je u smislu čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i u dijelu zbog odluke o kaznenim sankcijama, te nije našao potrebnim korigirati pobijanu presudu ni u tom dijelu.

Naime, ako se ima u vidu svrha kažnjavanja, te pravilno ocjeni značaj kaznenog djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, uz činjenicu da je optuženik već ranije dva puta osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, kazna zatvora u trajanju od dvije godine nije prestroga, unatoč postojanju olakotnih okolnosti koje je uzeo u obzir i prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne. Izrečena kazna primjerena je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti njegova djela i svim okolnostima iz čl. 56. Kaznenog zakona koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

Isto tako, odluka prvostupanjskog suda da prema optuženiku primjeni sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ i oduzimanja predmeta iz čl. 80. u svezi čl. 173. st. 7. KZ, opravdana je i u skladu sa zakonom.

Kako dakle, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti ovaj sud utvrdio povrede zakona iz čl 379. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP o žalbi optuženika odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 05. studenog 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Hajrija Novoselec, v. r.