Revr-930/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 930/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. O. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženika Klinički bolnički centar R., uz sudjelovanje umješača C. o. d.d., Filijala R., R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š., T. Z.-J. i A. J. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeku poslovni broj Gž-2923/13 od 5. prosinca 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-565/09 od 27. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade štete 40.400,00 kn sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu 10.305,35 kn (toč. II. izreke). U preostalom dijelu, do zatraženih 59.000,00 kn s pripadajućim kamatama, zahtjev je odbijen (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i umješača i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.898,00 kn i umješaču 5.570,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela kada je prilikom dolaska na posao 23. srpnja 2008. pala u bolničkom krugu tuženika.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo u vezi s radom pa da je tuženik, na temelju odredbe čl. 102 st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 30/04 i 68/05) i čl. 6. i 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09) dužan nadoknaditi tužiteljici štetu po načelu objektivne odgovornosti, a isto tako, da oštećenje na asfaltu u vidu rupe pokraj šahta na kojem je došlo do pada tužiteljice predstavlja opasnu stvar, a da za štetu nastalu od uporabe te stvari njezin imatelj odgovara po kriteriju uzročnosti.

Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev ocijenivši da se ne mogu primijeniti citirane odredbe Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu jer da šteta koju je tužiteljica pretrpjela prilikom dolaska na posao nije u uzročno posljedičnoj vezi s procesom rada s obzirom da tužiteljica nije započela s procesom rada niti se bolničkim krugom kretala zbog obavljanja radnih zadataka. Podredno ističe, da kada bi se i prihvatilo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je konkretno oštećenje na kolniku opasna stvar, da tužiteljica nije dokazala pretpostavke iz odredbe čl. 1064. ili čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje:ZOO) niti ih je prvostupanjski sud utvrđivao.

Odredbom čl. 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, a odredbom čl. 1066. ZOO propisano je da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Revidentica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je oštećena šahta opasna stvar?

2. Da li je kod odgovornosti za naknadu štete zbog opasne stvari tužitelj taj koji mora dokazivati krivnju vlasnika/imatelja opasne stvari (čl. 1064. i 1066. Zakona o obveznim odnosima)?“, a koja pitanja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužiteljica se u reviziji obrazlažući razlog važnosti poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova i to na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-315/08 od 11. ožujka 2008.

Odlučujući o dopuštenosti podnesene izvanredne revizije vijeće ovoga suda ocijenilo je da revizija tužiteljice nije dopuštena.

Iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-315/08 od 11. ožujka 2008. proizlazi da je u tom predmetu utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici koja je pala zbog ispupčenja betonske podloge koja nije u razini sa šahtom po principu (pretpostavljene) krivnje na temelju odredbe čl. 184. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), koja odredba propisuju odgovornost u vezi s obavljanjem komunalne ili druge slične djelatnosti od javnog interesa, te čl. 3. Zakona o komunalnom redu („Narodne novine“ 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 i 59/01) koja određuje koje djelatnosti u smislu tog Zakona se smatraju komunalnim djelatnostima.

Budući da je drugostupanjski sud, u pobijanoj odluci, u pogledu odgovornosti vezano za opasnu stvar zauzeo shvaćanje da nisu utvrđene pretpostavke iz odredbe čl. 1064. ili čl. 1066. ZOO ( pitanje vlasnika opasne stvari, odnosno osobe kojoj je opasna stvar povjerena ) tužiteljica nije iznijela dostatne razloge važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer utvrđenja suda u odluci na kojoj se poziva tužiteljica nisu usporediva sa činjeničnom i pravnom situacijom u ovom predmetu.

Iz navedenog proizlazi da revidentica u predmetnoj reviziji zapravo nije navela odgovarajuće razloge zbog kojih bi postavljena pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Zbog navedenog je temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.