II Kž-841/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 841/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Davorina Ivanjeka kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. M. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. prosinca 2010. broj K-33/10, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 05. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. M. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je uz ostale optuženike proglašen krivim opt. M. G., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. i članka 173. stavak 5. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, pritvor je protiv njega produljen iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. M. G., putem branitelja M. Š., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv opt. M. G. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

One okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod opt. M. G. proizlaze iz činjeničnog opisa inkriminiranih kaznenih djela, pri čemu je optuženik kazneno djelo pod točkom 1 nepravomoćne presude počinio u vremenskom razdoblju od mjeseca svibnja 2009. do 28. travnja 2010., kada je i uhićen po policijskim službenicima, na način da je radi daljnje prodaje, u dva navrata od nepoznate osobe s područja S., pribavljao opojnu drogu marihuanu u ukupnoj količini većoj od 965,84 grama, koju je ta nepoznata osoba putem autobusa oba puta zamotanu kao paket poslala iz S. za L., te je istu potom

II Kž 841/10-3

optuženik od vozača autobusa jednom osobno preuzeo, a drugi puta je tako drogu od vozača autobusa, uz prethodni dogovor s optuženikom, preuzeo opt. F. Š., dok je osim toga optuženik u stanu u kojem je zajedno neprijavljeno boravio s opt. F. Š., opt. F. Š. i opt. D. R., kao i na drugim mjestima, tim optuženicima u više navrata prodavao opojnu drogu marihuanu, sveukupno se okoristivši za najmanje 1.250,00 kuna. Pod točkom 2 optužnice optuženiku se stavlja na teret da je tijekom prosinca 2009. u tom stanu u više navrata ponudio svoj trojici optuženika opojnu drugu marihuanu, radi zajedničkog konzumiranja.

Kada se ima u vidu da je optuženik radi prodaje u duljem vremenskom razdoblju kupovao i posjedovao veću količinu opojne droge marihuane, čijom je prodajom imao namjeru ostvariti nepripadnu materijalnu korist u većem novčanom iznosu, a da je prije nego što je uhićen manji dio i uspio prodati drugim optuženicima, uz okolnost da je optuženik student, bez novčanih prihoda i imovine, koji kao podstanar boravi izvan mjesta svog prebivališta, dolazi se do zaključka kako kod njega, unatoč dosadašnje neosuđivanosti, postoji dostatan stupanj upornosti i kriminalne volje za činjenjem kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, koja je usmjerena na pribavljanje novčanih sredstava namijenjenih za osiguravanje vlastitih egzistencijalnih potreba. Stoga ove okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje opravdane bojazni da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti nova ista ili istovrsna kaznena djela, pa je stoga i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano daljnje produljenje pritvora protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, što u svom rješenju ispravno utvrđuje prvostupanjski sud.

Kao što se i u samoj žalbi ističe, očitom je omaškom u pobijanom rješenju kod naznačavanja vremenskog razdoblja kriminalne aktivnosti optuženika, kao početak razdoblja navedena 2002. godina, međutim unatoč toga i vremensko razdoblje u trajanju od oko jedanaest mjeseci, koje proizlazi iz nepravomoćne presude, predstavlja dovoljno dugo vremensko razdoblje iz čijeg kontinuiteta proizlazi zaključak o upornosti optuženika za protupravnim postupanjem, tim više što je takvo postupanje prekinuto tek uhićenjem optuženika, pa stoga takova pogreška niti na koji način ne dovodi u pitanje sva prethodna utvrđenja.

Slijedom navedenog, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 05. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Davorin Ivanjek, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.