Rev-180/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 180/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Đ., koga zastupa M. D., odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Osijeku, radi naknade nematerijalne štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 18. travnja 2002. godine broj Gž-3159/01-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. rujna 2001. godine broj P-445/00-14, u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku od 18. travnja 2002. godine broj Gž-3159/01-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. rujna 2001. godine broj P-445/00-14 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 135.000,00 kn na ime nematerijalne štete, sa zateznim kamatama, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnom tužbenom zahtjevu, a ukinuta je u odluci o parničnim troškovima, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se či prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnične preina

troškove, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je:

- da je tužitelj 23. rujna 1997. godine kao pripadnih hrvatske policije u sastavu civilne policije međunarodnih snaga (CIVPOL) prilikom obavljanja dužnosti na kontrolnoj točki Divoš ozlijeđen uslijed pada na glavu metalne rampe dužine 3,5-4 m, koju je zakačilo teretno vozilo reg. oz. … u vlasništvu otpremničke firme G. a kojim je upravljao vozač S. J., a istom prilikom rampa je udarila u desno rame Ž. R. policajca sa do tada okupiranog područja Republike Hrvatske,

- da je tužitelj sa drugim policajcima na tom punktu kontrolirao vozila i osobe koje prelaze sa tada okupiranog područja na ostalo područje Republike Hrvatske i obratno,

- da rampa nije bila fiksirana, već je nosač rampe bio učvršćen samo vrećama, tako da je jedan od policajaca podizao rampu i držao je, da ne bi pala, a drugi je vršio kontrolu ljudi i vozila,

- da se rampa mogla podići najviše do 80 stupnjeva, a ne potpuno u okomiti položaj,

- da je navedeno teretno vozilo zakačilo rampu kada je bila u podignutom položaju,

- da su rampe na kontrolnim punktovima bile klimave, a kao takve su zatečene 1996. godine kada je UN preuzeo do tada okupirano područje i sve kontrolne točke te vršio nadzor nad kontrolnim točkama i izdavao propusnice za prolaz kontrolnim točkama,

- da su se rampe nalazile u zoni razdvajanja do tada okupiranog područja Republike Hrvatske i ostalog područja Republike Hrvatske,

- da su na kontrolnim punktovima nadzor vršile grupe iz prilaznih policijskih jedinica, da su grupu sačinjavali jedan pripadnik hrvatske policije, jedan pripadnik međunarodnih policijskih jedinica i jedan pripadnik policije iz do tada okupiranog područja.

Kako oblik, konstrukcija i ostali elementi cestovne zaprijeke – rampe nisu bili propisani, nižestupanjski sudovi su zaključili da rampa ne predstavlja opasnu stvar, a stoga niti poslovi tužitelja kao ovlaštene osobe uz rampu nisu sami po sebi opasna djelatnost. No, međutim, taj zaključak za sada nije prihvatljiv, jer opasno svojstvo neke stvari ne ovisi o tome jer su li njezin oblik, konstrukcija i ostali elementi propisani ili ne, već o karakteristikama stvari i svrsi kojoj ona služi, a zbog kojih ona može predstavljati opasnost za svoju okolinu. Podignuta metalna rampa s obzirom na svoju dužinu i težinu mogla bi po shvaćanju ovoga suda predstavljati opasnu stvar.

Uzevši u obzir da je tužitelj u konkretnom slučaju bio ovlašten regulirati način kretanja vozila kontrolnim punktom nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nije kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja, a stoga niti odgovoran za naknadu štete, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su prema shvaćanju ovoga suda materijalno pravo pogrešno primijenili.

Prema odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, - ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

Međutim, nižestupanjski sudovi pogrešno u konkretnom slučaju zaključuju da tuženik ne odgovara za tužiteljevu štetu. Naime, u obavljanju posla policajca koji vrši kontrolu osoba i motornih vozila na kontrolnom punktu ponašanje vozača motornog vozila koji je prolazeći motornim vozilom zakačio podignutu rampu kontrolnog punkta, tako da je ona pala na glavu tužitelja, pri čemu je on zadobio tjelesne ozljede, - ne smatra se radnjom treće osobe, već je ono dio profesionalnog rizika posla za koji odgovara poslodavac.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili visinu nematerijalne štete koja je tužitelju nastala iz predmetnog štetnog događaja.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 10. ožujka 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.