III Kr-83/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 83/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i više sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu os. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Rijeci od 27. prosinca 2006. godine broj: K-305/04 i Županijskog suda u Rijeci od 23. srpnja 2008. godine broj: Kž-500/07, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2009. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što ju čine: presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: K-305/04 od 27. prosinca 2006. godine i presuda Županijskog suda u Rijeci, broj: Kž-500/07 od 23. srpnja 2008. godine, I. P. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Protiv pravomoćne presude osuđenik I. P., podnio je putem svojeg branitelja M. Š., odvjetnika iz R. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sa pozivanjem na odredbu iz čl. 427. t. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP), ističući da je u en Kazneni zakon na štetu osuđenika, te da su povrijeđene odredbe postupku povrijeđ

kaznenog postupka u žalbenom postupku, međutim, iz sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenik zapravo u većem dijelu pobija činjenična utvrđenja suda prvog i drugog stupnja.

III Kr 83/09-4

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom odgovoru na zahtjev osuđenika, sukladno čl. 428. st. 4. ZKP-a, izrazio je mišljenje da zahtjev osuđenika nije osnovan, jer istaknuti razlozi predstavljaju pobijanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, i predstavljaju neosnovanu analizu pravne kvalifikacije osuđenikova postupanja, a što nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjev nije osnovan.

Iako osuđenik u svom zahtjevu ukazuje da je tijekom kaznenog postupka povrijeđen Kazneni zakon na njegovu štetu, te se pri tom poziva na odredbu iz čl. 427. t. 1. ZKP koju detaljnije ne obrazlaže, iz sadržaja zahtjeva proizlazi da ponavlja svoju obranu i identične tvrdnje iz žalbenog postupka i da u stvari prigovara utvrđenom činjeničnom stanju po sudovima prvog i drugog stupnja (navodeći koje su činjenice nesporno utvrđene, ocjenjujući iskaze pojedinih svjedoka, te ističući da nije bilo prijevarne namjere, nudeći pri tom vlastitu i njemu prihvatljivu analizu pravne kvalifikacije, smatrajući da se radi o drugom kaznenom djelu), a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po čl. 427. ZKP ne može biti pravni temelj za podnošenje izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude, kao izvanrednog pravnog lijeka.

Osuđenik nadalje u zahtjevu ističe osnov iz čl. 427. toč. 3. ZKP jer tvrdi da je Županijski sud u Rijeci, kao sud drugog stupnja, u žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka, točnije odredbu čl. 374. st. 1. i 4. ZKP jer je održao sjednicu vijeća u odsutnosti sada osuđenika i njegovog branitelja, iako za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke, a čime je po njegovom mišljenju, počinio povredu odredbe čl. 374. st. 1. i 4. ZKP.

Međutim, neosnovano osuđenik tvrdi da bi u drugostupanjskom postupku došlo do povrede odredbe čl. 374. st. 1. i 4. ZKP, odnosno da je sjednica vijeća suda drugog stupnja održana u njegovoj odsutnosti i odsutnosti njegovog branitelja, protivno toj odredbi.

Naime, kako bi provjerio osnovanost navedene tvrdnje osuđenika, ovaj je sud, kratkim putem, od Županijskog suda u Rijeci, zatražio preslike dostavnica o uručenju obavijesti o sjednici vijeća suda drugog stupnja za osuđenika osobno. Iz dostavljenih preslika dostavnica proizlazi da je Županijski sud u Rijeci u dva navrata, potonji put i putem djelatnika redarstvenih vlasti, pokušao izvijestiti osuđenika o datumu i vremenu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, no pismena su se vraćala uz naznaku „obaviješten nije podigao pošiljku“ odnosno uz opasku „nitko ne želi otvoriti vrata, a obavijest ostavljena u poštanskom sandučiću“. S obzirom na to, ima se smatrati, da je obavijest o sjednici vijeća optuženiku, sukladno čl. 150. ZKP, obavljena, dok zahtjevu branitelja za odgodom sjednice vijeća zbog korištenja godišnjeg odmora, sud drugog stupnja nije bio obvezan udovoljiti, to su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 374. st. 4. ZKP za održavanjem sjednice drugostupanjskog vijeća u odsutnosti osuđenika i njegovog branitelja, kao što je to u svojoj odluci utvrdio i sud drugog stupnja. Stoga navod osuđenika da bi u žalbenom postupku bile povrijeđene odredbe kaznenog postupka nije osnovan, pa posljedično tome nije ostvaren ni osnov iz čl. 427. toč. 3. ZKP na koji se osuđenik u svom zahtjevu poziva.

III Kr 83/09-4

Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, a sve na temelju čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP.

Budući je odlučeno o zahtjevu osuđenika I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja kazne.

U Zagrebu, 26. svibnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.