Rev-1992/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1992/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I-tužitelja I. B. iz O., OIB: …, II-tužiteljice A. B. iz O., OIB: …, III-tužiteljice I. B. iz O., OIB: …, IV-tužiteljice N. B. N. iz Z., OIB: …, V-tužiteljice D. B. iz O., OIB: …, VI-tužiteljice I. B. iz O., OIB: …, VII-tužiteljice T. B. iz O., OIB: …, VIII-tužiteljice I. B. iz O., OIB: … i IX-tužiteljice mlljt. I. B. iz O., OIB: …, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici D. B., OIB: …, svi tužitelji zastupani po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. O., odvjetniku u M., uz sudjelovanje umješača C. o. d.d., Filijala S., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9594/15-2 od 23. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3143/10-128 od 9. srpnja 2015., u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika u odnosu na presudu kojom je naloženo tuženiku da III-tužiteljici I. B. isplati iznos od 75.000,00 kn odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku da prvo i drugotužiteljima te peto do devetotužiteljima isplati iznos od po 220.000,00 kn; a treće i četvrtotužiteljicama isplati iznos od po 75.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2009. do isplate. U izreci pod toč. II. naloženo je tuženiku da prvotužitelju počevši od 1. siječnja 2010. pa nadalje plaća godišnji iznos od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na svaki godišnji iznos teče od 1. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu do isplate. Pod toč. III. izreke presude naloženo je tuženiku da s naslova izgubljenog uzdržavanja plati petotužiteljici iznos od 2.308,25 kn, te joj od 1. siječnja 2013. plaća iznos od po 881,10 kn mjesečno; šestotužiteljici iznos od 4.668,09 kn, iznos od 16.187,88 kn, iznos od 16.153,32 kn i iznos od 12.811,24 kn; sedmotužiteljici iznos od 4.668,09 kn, iznos od 16.187,88 kn, iznos od 16.153,32 kn i iznos od 16.635,49 kn, te joj od 1. siječnja 2013. pa nadalje plaća iznos od po 1.576,10 kn mjesečno; osmotužiteljici iznos od 4.668,09 kn, iznos od 16.187,88 kn, iznos od 16.153,32 kn i iznos od 16.635,49 kn, te da joj od 1. siječnja 2013. pa nadalje plaća iznos od po 1.567,10 kn mjesečno; devetotužitelju iznos od 4.668,09 kn, iznos od 16.187,88 kn, iznos od 16.153,32 kn, iznos od 16.635,49 kn, a od 1. siječnja 2013. pa nadalje da mu plaća mjesečno iznos od 1.576,10 kn sa zateznim kamatama na način određen u toj točci izreke. Također je odlučeno da se tuženik može osloboditi plaćanja mjesečnih iznosa izgubljenog uzdržavanja od 1. siječnja 2013. pa nadalje ako isplati iznos od 154.641,04 kn petotužiteljici, iznos od 106.373,19 kn sedmotužiteljici, iznos od 163.076,90 kn osmotužiteljici i iznos od 190.119,94 kn devetotužiteljici sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Pod toč. IV. izreke tuženiku je naloženo da petotužiteljici s naslova troškova grobnog mjesta isplati iznos od 24.850,00 kn.

S naslova troškova pogreba iznos od 12.653,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose navedene u toj točki izreke na način određen u istoj točki. Pod toč. V. izreke tuženiku je naloženo da petotutužiteljici isplati, s naslova uređenja groba sa dobavom i montažom spomenika, iznos od 28.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2012. do isplate. U izreci pod toč. VI. naloženo je tuženiku da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 478.500,00 kn, te da im naknadi daljnji trošak sudske pristojbe na tužbu i to prvotužitelju iznos od 4.150,00 kn, drugotužiteljici iznos od 2.650,00 kn, treće i četvrtotužiteljima iznos od 1.100,00 kn i peto do devetotužiteljima u iznosima od 5.000,00 kn sve sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja (9. srpnja 2015. do isplate). Pod toč. VII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod toč. I. osim u dijelu u kojem je naloženo da tuženik četvrtotužiteljici N. B. N. isplati iznos od 75.000,00 kn sa zateznim kamatama, te pod toč. IV. izreke kojom je zahtjev petotužiteljice prihvaćen za iznos od 12.653,00 kn. U tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev. U ostalom dijelu je ukinuta prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbije kao neosnovana te da se obveže tuženika na naknadu troškova postupka sastava odgovora na reviziju.

Revizija u odnosu na toč. I. osim dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za III- tužiteljicu I. B. odbija se kao neosnovana, a u odnosu na III-tužiteljicu I. B. odbacuje kao nedopuštena.

Ovaj revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u kojoj revident navodi kako sudovi nisu dali razloge zašto nisu proveli dokaz dopunskim vještačenjem po vještacima Fakulteta elektronike, strojarstva i brodogradnje.

Suprotno navodima revizije prvostupanjski sud je, a što je prihvatio i drugostupanjski sud naveo zašto nije prihvatio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja po vještaku elektro struke. Naime, sudovi ističu da rezultati vještačenja provedeni u postupku nisu u protivnosti s ostalim dokazima, da u nalazima mišljenja vještaka nema proturječnosti i nedostataka te da su isti jasno obrazložili svoj nalaz kako pismeno tako i usmeno. Stoga bi svako daljnje izvođenje dokaza vodilo bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova. Sudovi su ocijenili da su na temelju navedenog vještačenja u potpunosti utvrđene sve odlučne činjenice. Stoga je neosnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Sudovi prvog i drugog stupnja prihvatili su zahtjev za naknadom neimovinske štete jer su utvrdili slijedeće odlučne činjenice:

- da je dana 16. rujna 2009. u jutarnjim satima pronađeno mrtvo tijelo pok. Ž. B. u O., na makadamskom dijelu koji vodi do poljoprivrednih zemljišta u O.;

- da je u blizini mrtvog tijela zatečena aluminijska cijev duga 6 m, promjera 5 cm;

- da se iznad zemlje nalazi vodič električne struje nazivnog napona od 10 kV, odnosno vodič dalekovoda koji se proteže u smjeru mjesta P. u općini S.;

- da je Put Z. nerazvrstana cesta Grada O.;

- da je pok. Ž. B. smrtno stradao uslijed udara električne energije;

- da je za potrebe tuženika dana 16. rujna 2009. izvršeno geodetsko snimanje visine vodiča dalekovoda na mjestu predmetnog štetnog događaja, te je utvrđeno da na tom mjestu udaljenost vodiča od tla iznosi 5,18 m, a da je raspon između stupova dalekovoda 66,7 m;

- da je prema odredbama Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV ("Narodne novine", broj 53/91 i 24/97) utvrđeno da je na mjestu štetnog događaja sigurnosna visina vodiča 7 m i da izolacija mora biti električno pojačana.

Iz činjenice da je na mjestu štetnog događaja vodič bio od tla udaljen 5,18 m umjesto 7 m sudovi su utvrdili da vodič nije bio na sigurnosnoj visini, odnosno da tuženik nije održavao dalekovod u tehnički ispravnom stanju te je odgovoran za nastup štetnog događaja. Tužiteljima je šteta uzrokovana udarom električne energije iz dalekovoda pod naponom, koji u opisanim okolnostima (neispravan) predstavlja opasnu stvar.

Po odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

S obzirom da je u konkretnom slučaju opasna stvar, odnosno dalekovod bio uzrok štete, a da nije utvrđeno da je šteta nastala radnjom pok. Ž. B. valjano su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete za prvotužitelja, drugotužiteljicu, trećetužiteljicu, petotutužiteljicu, šestotužiteljicu, sedmotužiteljicu, osmotužiteljicu i devetotužitelja.

Pravilno su sudovi ocijenili da prvo i drugotužitelji, kao roditelji pok. Ž. B.; petotužiteljica kao supruga, te šesto, sedmo i devetotužitelji kao djeca, imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu na temelju odredbe čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO)

Stoga je reviziju tuženika u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U odnosu na trećetužiteljicu I. B. revizija je nedopuštena iz razloga što vrijednost predmeta spora za istu predstavlja 75.000,00 kn.

S obzirom na vrijednost pobijanog dijela spora prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a mora prelaziti 200.000,00 kn, a to ne prelazi, u konkretnom slučaju redovna revizija za trećetužiteljicu I. B. je nedopuštena, pa je istu valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

Odluka o troškovima parničnog postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 24. siječnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.