Rev-x-609/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 609/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d. iz Z., S. B., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika I. J. iz S. B., i II. tuženice L. J. iz S. B., oboje zastupanih po punomoćniku K. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. B. i K. B. iz S. B., III. tuženika S. K. iz K., IV. tuženika S. Đ. iz S. B., zastupanog po punomoćnici I. Đ. V., odvjetnici iz S. B., i V. tuženika J. B. iz S. B., radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi I. protutužitelja I. J. iz S. B., i II. protutužiteljice L. J. iz S. B., oboje zastupanih po punomoćniku K. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. B. i K. B. iz S. B., i III. protutužitelja S. Đ. iz S. B., zastupanog po punomoćnici I. Đ. V., odvjetnici iz S. B., protiv protutuženice P. b. Z. d.d. iz Z., S. B., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništavom mjenice i zabrane raspolaganja mjenicom, odlučujući o reviziji IV. tuženika ujedno i III. protutužitelja S. Đ. protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž x-27/13-2 od 14. ožujka 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-1615/04-18 od 19. listopada 2012., u sjednici održanoj 5. studenoga 2013.,

r i j e š i o j e :

Revizija IV. tuženika ujedno i III. protutužitelja S. Đ. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba I. tuženika I. J. i II. tuženice L. J. ujedno i I. protutužitelja i II. protužiteljice te žalba IV. tuženika ujedno i III. protutužitelja S. Đ. i:

- potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim su I. tuženik, II. tuženica, III. tuženik i IV. tuženik obvezani solidarno isplatiti tužiteljici 150.386,32 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama, te dijelu kojim su odbijeni protutužbeni zahtjevi I. protutužitelja I. J. i II. protutužiteljice L. J. - kao i protutužbeni zahtjev III. protutužitelja S. Đ.,

- ukinuta prvostupanjska presuda u odluci kojom su tuženici obvezani na ime parničnog troška isplatiti tužiteljici 26.612,50 kn i predmet u tome dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude IV. tuženik ujedno i III. protutužitelj S. Đ. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno (kako ističe) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a o kojemu pitanju je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Prijedlog revidenta je da se drugostupanjska presuda preinači tako da se protutužbeni zahtjev usvoji i tužbeni odbije kao neosnovan. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), kada reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u revizijskom stadiju je tužbeni zahtjev na obvezivanje IV. tuženika isplatiti tužiteljici (solidarno s I. tuženikom, II. tuženicom i III. tuženikom) 150.386,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavom i pravno nevaljanom mjenice izdane ... u S. B. s mjeničnom svotom od 208.538,49 kn i dospijećem na naplatu 31. kolovoza 2000. po naredbi tužiteljice - prema protutužitelju (revidentu), kumuliran s zahtjevom da se protutuženici zabrani svako raspolaganje i upotreba te mjenice te naloži predati je revidentu.

S. Đ. je kao IV. tuženik ujedno i III. protutužitelj protiv drugostupanjske presude podnio izvanrednu reviziju uz navod da shvaćanje na kojemu se ta presuda temelji nije pravilno - i u suprotnosti je s shvaćanjem revizijskog suda izraženim u više odluka (Rev- 760/04-2 i Rev 459/03-2), pa je postavio pitanje: je li imatelj mjenice (a ovdje je to tužiteljica) ovlašten sam ispuniti bianco mjenicu tako da odredi dan dospjelosti po svojoj volji i neovisno od osnovnog posla, odnosno je li takva odredba mjeničnog očitovanja ništava.

Međutim, obzirom da drugostupanjski sud osporenu presudu nije utemeljio na pravnom shvaćanju koje je u protivnosti s shvaćanjem u svezi kojeg je revident postavio navedeno pitanje, odnosno s shvaćanjem da se bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika, a ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice dužan je popuniti je u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla (sve imajući na umu da i u mjeničnom pravu važi načelo savjesnosti i poštenja u ostvarivanju mjeničnih potraživanja, a prema tome načelu ugovorne stranke dužne su ponašati se u skladu s obvezama koje čine bitne elemente ugovora - pa i u ostvarenju potraživanja iz toga ugovora zbog osiguranja kojeg je bianco mjenica izdana) - već je osporenu presudu donio upravo pozivom na to shvaćanje i shvaćanje da je „neosnovan prigovor IV. tuženika, iznesen u žalbi, da mjenica nije popunjena u skladu uvjeta iz osnovnog posla“, valja prihvatiti da od odgovora na postavljeno pitanje ne zavisi odluka o predmetu spora i (time) da takvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizijski sud pritom ukazuje:

- da osporenu presudu može preispitivati samo u granicama postavljenog pitanja, pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može u svezi postavljenog pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome počinjena postupovna povreda te pravilno i u potpunosti utvrđeno činjenično stanje na koje je primijenjeno materijalno pravo (navedeno pravno shvaćanje),

- da iz sadržaja istaknutih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da se izvanredna revizija ne može podnijeti samo osnovom tvrdnje da postoji pravno pitanje te pravno shvaćanje revizijskog suda koje je u proturječju s shvaćanjem iz osporene presude: mora se raditi o određeno naznačenom materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju o kojemu ovisi odluka u konkretnom sporu - a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i glede kojeg postoji različita praksa revizijskog suda iskazana u određeno naznačenim presudama, a pritom (ujedno, a ovdje odlučno) pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno za odluku o predmetu spora - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, reviziju IV. tuženika ujedno i III. protutužitelja S. Đ. valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. i 4. ZPP-a).

U Zagrebu, 5. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.