I Kž-3/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 3/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević Grbić i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZ RH i dr., odlučujući o žalbi opt. I. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 7. prosinca 2007. br. Kv-81/07., u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Žalba opt. I. V. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Čakovcu u tzv. nepravoj obnovi postupka, temeljem čl. 402. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. ZKP-a, preinačio je u odluci o kazni presude Županijskog suda u Varaždinu br. K-44/94. od 28. prosinca 1994., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-197/95. od 25. svibnja 1995., kojom je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZ RH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, te presudu Županijskog suda u Čakovcu br. K-9/06. od 29. svibnja 2006. potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-656/06. od 29. svibnja 2007., kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te je opt. Ivan Vereš osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru kao i izdržani dio kazne u kaznenom predmetu Županijskog suda u Varaždinu br. K-44/94., a koja mu teče od 17. rujna 1994. do 6. veljače 1996. kada je pušten na uvjetni otpust, te vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne zatvora u predmetu K-9/06, a koja mu teče od 29. listopada 2007. pa nadalje.

I Kž 3/08-3

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik I. V. osobno putem K. u L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da njegova žalba bude povoljno riješena.

Izjašnjavajući se o žalbi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom broj KŽ-DO-72/08. od 15. siječnja 2008. smatra da je prvostupanjski sud kod izricanja jedinstvene kazne pravilno koristio one okolnosti koje su imali u vidu sudovi kod odmjeravanja kazne po prijašnjim presudama, ali isto tako smatra da je neprava obnova kaznenog postupka u konkretnom slučaju nedopuštena, obzirom da je optuženik kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci izdržao istekom uvjetnog otpusta 17. ožujka 1996., a kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ-a počinio je u siječnju 2001., pa da je stoga prvostupanjski sud donoseći predmetnu odluku povrijedio kazneni zakon u čl. 402. st. 1. toč. 1. ZKP u svezi s čl. 62. st. 1. KZ-a.

Žalba optuženika nije osnovana.

Naime, žalitelj u svojoj žalbi tvrdi da se činjenično stanje u pogledu njegove obitelji promijenilo od pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 29. svibnja 2006. utoliko što je njegov otac preminuo, a njegova majka da je oboljela od teške bolesti uslijed čega je ostala paralizirana, te joj je potrebna skrb druge osobe, a pored toga da je otac četvero malodobne djece rođenih 1999., 2001., 2002. i 2004. godine.

Međutim, riječ je o okolnostima koje prvostupanjski sud nije niti mogao cijeniti prilikom donošenja pobijane presude jer je prilikom neprave obnove kaznenog postupka sud vezan činjeničnim stanjem koje je utvrđeno presudama koje se objedinjuju, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da je riječ o novim okolnostima koje nisu bile niti utvrđene u presudama koje je prvostupanjski sud preinačio u odluci o kazni donoseći pobijanu presudu.

Iz izloženog razvidno je da činjenično stanje koje je odlučno za odluku o kazni prvostupanjski sud nije utvrdio niti pogrešno niti nepotpuno, a niti ga je mogao utvrđivati.

Obzirom da je optuženik presudom K-44/94. od 28. prosinca 1994. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a presudom Županijskog suda u Čakovcu br. K-9/06. od 29. svibnja 2006. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, to je izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon, vodeći računa da jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačne, a da istovremeno ne dostiže njihov zbroj.

Uostalom, ukoliko su se nakon pravomoćnosti presude pojavile nove okolnosti koje bi da su bile poznate prilikom odmjeravanja kazne očito dovele do blaže osude, optuženik u tom slučaju ima mogućnost podnijeti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 414. ZKP-a.

Iako je pravilno stanovište Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za izricanje jedinstvene kazne zatvora, jer je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je optuženik bio osuđen presudom K- 44/94. kod Županijskog suda u Čakovcu u cijelosti izdržana, riječ je o povredi kaznenog zakona u korist optuženika, a kako je izostala žalba državnog odvjetnika zbog povrede

I Kž 3/08-3

kaznenog zakona, to se povreda kaznenog zakona u korist optuženika povodom žalbe optuženika ne može otkloniti po službenoj dužnosti zbog ograničenja iz čl. 379. st 1. toč. 2. ZKP-a.

Iz izloženih razloga, a nalazeći da žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, valjalo je odbiti žalbu optuženika te temeljem čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebice, v.r.