Gž-3050/2016-2 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., iz O., vlasnika građevinskog obrta „S.“ – S., kojega zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., protiv tuženika J. D. iz S. G., vlasnika obrta B. s. S. G., kojega zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi - 359/13 od 25. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2017.,
Legislator headnote
AI generatedGž-3050/2016-2 · Županijski sud u Splitu: - naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 136.187,50 kuna (točka II izreke).
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3050/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., iz O., vlasnika građevinskog obrta „S.“ – S., kojega zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., protiv tuženika J. D. iz S. G., vlasnika obrta B. s. S. G., kojega zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi - 359/13 od 25. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi - 359/13 od 25. svibnja 2016.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom:
- odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 634.375,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2004. do isplate (točka I izreke),
- naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 136.187,50 kuna (točka II izreke).
Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91 - 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ta presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan. Naime, pobijana presuda, suprotno uopćenoj tvrdnji žalitelja, može se ispitati jer ista sadrži opširne i jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama. Pri tome nije ostvareno bilo kakvo proturječje kakvo u vidu ima odredba iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ocjena provedenih dokaza izvršena je na način propisan u članku 8. ZPP-a, za sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo logične razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima. Nadalje, prvostupanjski sud je u svemu postupio po uputi iz ranijeg ukidnog rješenja poslovni broj Gžx - 1310/10 od 26. listopada 2012. pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 377. stavka 1. ZPP. I konačno, u postupku nisu ostvarene ni procesne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 634.375,18 kn od čega 87.375,18 kn (ili 71.619,02 kn s PDV-om) iz osnove razlike naknade za izvršene građevinske radove na objektu tuženika – benzinskoj postaji u S. G., sukladno Ugovoru o građenju od 10. ožujka 2003., s anexom Ugovara od 28. kolovoza 2003., 97.000,00 kn iz osnove naknade za izvršene građevinske radove nadogradnje tuženikove garaže, 150.000,00 kn iz osnove povrata zajma predanog tuženiku tijekom izvođenja prednjih radova, 300.000,00 kn iz osnove naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o građenju od 10. ožujka 2003.
Prvostupanjski sud je, postupivši sukladno uputi iz ranijeg ukidnog rješenja, izveo sve predložene dokaze te je, uz opširno izloženu i logičnu ocjenu svih provedenih dokaza, odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje, u bitnom, da tužitelj nije dokazao tvrdnje na kojima temelji svoj zahtjev.
Izložena ocjena prvostupanjskog suda je pravilna pri čemu je taj sud, suprotno stavu žalitelja, pravilno primijenio odredbe o pravilima o teretu dokazivanja na koja upućuje odredba iz članka 221a. ZPP-a.
Prema odredbi iz članka 221a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba članka 221. ZPP-a moraju biti ispunjene dvije pretpostavke:
- da je sud izveo (predložene) dokaze i
- da na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu.
Dodatno prednjem potrebno je da izvedene dokaze sud i ocijeni, sve na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP.
U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud izveo predložene dokaze, ocijenio ih je baš na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP-a te je na temelju tako izvedenih dokaza ocijenio nedokazanom tužiteljeve tražbine, bilo po osnovi, bilo po visini, koje razloge ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.
Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude pri čemu je žalitelju za odgovoriti kako slijedi. Prema odredbi iz članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a). Navedena odredba ne nalaže utvrđivanje „materijalne istine“ već tzv. „stranačke istine“ jer se sud, u odlučivanju u konkretnom predmetu, kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka a bez ovlaštenja da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice i provodi nepredložene dokaze, osim citiranih izuzetaka o kakvima u ovom slučaju nije riječ. Ponuđeni dokazi po tužitelju, u konkretnom slučaju posebno iskazi svjedoka, doista su puni proturječja koje je pravilno uočio prvostupanjski sud i s tog razloga ih nije prihvatio kao vjerodostojne.
Prvostupanjska odluka o parničnom trošku, koju žalitelj neobrazloženo pobija, pravilno je utemeljena na odredbama iz članka 154. i članka 155. ZPP-a.
Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe žalitelj, niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), na temelju odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 2. studenoga 2017.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.