Rev-789/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-789/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. K. iz S., koju zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz S., protiv tuženika D. iz S., radi poništenja odluke i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 10. ožujka 2000. godine, broj Gž-3454/99, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 29. srpnja 1999. godine, broj P-2709/95, u sjednici održanoj 17. travnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu od 10. ožujka 2000. godine, broj Gž-3454/99, tako da se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje kao nezakonite prvostupanjske i drugostupanjske odluke tuženika o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice i prestanku radnog odnosa tužiteljici, za utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, te za isplatu plaće za razdoblje od 6. siječnja 1996. godine do presuđenja u ukupnom iznosu od 73.408,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluka tuženika i utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, tako da je taj dio tužbenog zahtjeva prihvaćen, dok je u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu plaće prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presudu tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Tužiteljica nije odgovorila, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Osnovan je prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja, proizlazi:

- da je tužiteljica radila kod tuženika 28 godina na radnom mjestu zubne asistentice u odjelu Opće stomatološke zaštite,

- da je tuženik 7. srpnja 1995. godine donio program rješavanja viška radnika (dalje: Program), kojim je obuhvaćena i tužiteljica,

- da tužiteljica nema potrebnu stručnu spremu za obavljanje poslova zubnog asistenta,

- da je odlukom od 7. srpnja 1995. godine utvrđen trajni prestanak potrebe za radom tužiteljice, te prestanak radnog odnosa s danom 6. siječnja 1996. godine,

- da je drugostupanjskom odlukom od 18. rujna 1995. godine odbijen prigovor tužiteljice i potvrđena navedena prvostupanjska odluka,

- da je na radno mjesto zubne asistentice, na kojem je radila tužiteljica, raspoređena osoba s odgovarajućom stručnom spremom.

Drugostupanjski sud je pogrešno ocijenio nezakonitom odluku o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice, nalazeći da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 23. Zakona o radnim odnosima (“Narodne novine”, broj 25/92 – dalje: ZRO), jer nije prestala potreba za obavljanjem poslova zubne asistentice.

Prema odredbi čl. 20. ZRO organizacija, odnosno poslodavac može utvrditi prestanak potrebe za radom radnika zbog tehnoloških, organizacijskih i ekonomskih razloga, pri čemu prestanak može biti privremen ili trajan.

U postupku je utvrđeno da su takvi razlozi postojali i da je tuženik sukladno čl. 25. ZRO donio Program, a da je u odnosu na tužiteljicu osnovni kriterij u smislu st. 3. tog članka bio kriterij stručne spreme.

U konkretnom slučaju radi se o tome da je tužiteljica bila raspoređena i godinama radila na radnom mjestu za koje nema odgovarajuću stručnu spremu, a na kojem prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (“Narodne novine”, broj 75/93 – dalje ZZZ) više ne može raditi.

Naime, ZZZ u čl. 103. definira zdravstvene djelatnike kao osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu pučanstvu, uz obvezno poštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, a u čl. 104. određuje da se zdravstveni djelatnici obrazuju na medicinskom, stomatološkom i farmaceutsko- biokemijskom fakultetu, na višim i srednjim školama zdravstvenog usmjerenja.

Pravilnik o standardima i normativima prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za 1995. godinu (“Narodne novine”, broj 91/94), donesen na temelju ZZZ i Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine”, broj 75/93 – dalje ZZO) kao i odredbama Statuta hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, propisuje u čl. 15. toč. 5. da tim polivalentne zubozdravstvene zaštite čine jedan doktor stomatologije i jedna medicinska sestra SSS.

Tužiteljica, dakle, više ne bi mogla biti raspoređena na poslove zubne asistentice, nego na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi. Kada ne bi postojali razlozi iz čl. 20. ZRO tuženik bi tužiteljicu morao rasporediti na druge odgovarajuće poslove.

Stoga se konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, odredba čl. 23. ZRO odnosi na poslove koje bi tužiteljica sukladno pozitivnim propisima mogla obavljati kod tuženika, a za koje iz Programa proizlazi da ih tuženik nije mogao osigurati.

Pogrešno se pobijana presuda poziva i na odredbu čl. 188. ZZZ, koja se odnosi samo na zdravstvene djelatnike, a prema citiranom članku 103. ZZZ tužiteljica to očito nije.

Kako je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 17. travnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.