Rev-1783/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1783/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V.B. iz K., I. G. …, koju zastupa punomoćnik B.P. odvjetnik iz K., protiv tuženika A. d.d. Z., K.M. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 30. studenog 1994. godine, br. Gž-833/94., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 16. svibnja 1994. godine, br. P-646/93., u sjednici održanoj dana 20. veljače 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 31.000.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.250.000 HRD, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu.

Istom presudom prihvaćena je djelomično žalba tuženika tako da mu je naloženo da na ime pravične naknade za pretrpljene fizičke boli, umjesto prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa od 25.500.000 HRD tužiteljici plati iznos od 15.000 kn (15.000.000 HRD), te na ime naknade za pretrpljeni strah umjesto prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa od 5.500.000 HRD, iznos od 5.000 kn (5.000.000 HRD).

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odlučivanju o visini dosuđenih iznosa za sve vidove nematerijalne štete koje drži preniskima kao i u dijelu pobijane presude koji se odnosi na parnični trošak, uz prijedlog da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da udovolji u cijelosti tužbenom zahtjevu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi dana 21. studenog 1993. godine zadobila teške tjelesne povrede i to: potres mozga, prijelom donje vilice, rane na licu, te desnoj podlaktici.

Na temelju medicinske dokumentacije i provedenog vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica radi navedenih povreda trpila fizičke bolove i to jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 6 tjedana, te slabijeg intenziteta 60 dana s karakterom povremenosti i dalje.

Trpila je intenzivan primarni strah od 4 dana, te sekundarni strah radi ishoda liječenja u trajanju od 5 dana.

Po ocijeni ovoga suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio kriterije i mjerila iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO pri odlučivanju o visini pravičnih naknada za sve vidove nematerijalnih šteta tužiteljice, uzevši u obzir trajanje i intenzitet fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

Stoga su iznosi pravičnih naknada za ove vidove štete u smislu citirane zakonske odredbe pravilno dosuđeni.

Odluka o trošku drugostupanjske presude pravilna je i u skladu s odredbom čl. 154. st. 2., a u vezi s čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

Ocijenjujući iz ovih razloga da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)