I Kž-77/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 77/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Katice Jelić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. T., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 14. studenog 1997. godine br. K-41/97, u sjednici održanoj 31. ožujka 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. K.T., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenopravnoj sankciji i izriče da je opt. K.T. djelom iz izreke pobijane presude počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i na temelju čl. 272. st. 3. KZ osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U ostalom se dijelu žalba optuženika odbija kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 14. studenog 1997. godine br. K-41/97 proglasio je krivim opt. K.T. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH i na temelju čl. 161. st. 2. KZRH uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 63. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije na vrijeme od tri godine.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Po čl. 100. st. 1. ZKP/93 oštećenici su upućeni da imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parničnom postupku.

Protiv navedene presude žali se optuženik po branitelju D.T., odvjetniku iz R., zbog

I Kž 77/1998-3

pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP/93 u pismenom podnesku od 18. ožujka 1998. godine br. DOKŽ-219/98 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je djelomično osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da je sud prvog stupnja pobijanu presudu zasnovao na nalazu i mišljenju prometnog vještaka koji je naveo da je u kritičnog vrijeme kolnik imao kvalitetno tehničko-eksploatacione karakteristike pa da se skretanje sa traga kretanja vozila ne može dovesti u vezu sa stanjem i elementima prometnice, a što je protivno zapisniku o očevidu iz kojeg proilazi da je kolnik bio zaleđen u širini od jedan metar od rubova.

U pravu je žalitelj kada navodi da iz zapisnika o uviđaju proizlazi da je u vrijeme prometne nesreće kolnik bio djelomično zaleđen, tj. rubovi kolnika u širini od jednog metra, međutim, tu činjenicu je prometni vještak uzeo u obzir prilikom davanja dopune nalaza i mišljenja, na glavnoj raspravi, kada navodi da stanje kolnika nije moglo izazvati destabilizaciju vozila, jer je isti u ostalom dijelu bio suh i čist. Već prema putanji vozila u desno se zaključuje da je to posljedica upravljanja vozilom, a ne djelovanje vanjske sile. Ukoliko bi se vozilo i našlo sa desnim kotačima na zaleđenom i ugaženom snijegu, a sa lijevim kotačima zauzimalo bi potpuno ispravan asfaltirani dio kolnika, to ne bi moglo prouzrokovati skretanje vozila izvan kolnika, jer ono na takvoj poziciji u potpunosti prihvaća upravljanje, a što je potvrđeno i daljnjom vožnjom kada se optuženik vraća s vozilom u lijevo.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada zaključuje da stanje kolnika odnosno djelovanje vanjske sile nije rezultiralo skretanjem vozila u desno, već je to posljedica radnje optuženika pa je slijedom toga neosnovan navod iz žalbe da sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti nalaz i mišljenje prometnog vještaka i svoju odluku temeljiti između ostalog i na tom nalazu. Osim toga niti optuženik u obrani ne navodi da bi stanje kolnika uzrokovalo skretanje vozila u desno, a to se ne tvrdi izričito niti sada u žalbi.

Optuženik u žalbi navodi i da je pogrešan zaključak da iz fotografije br. 3. elaborata proizlazi da je trag zanošenja desnih kotača vozila optuženika van kolnika. Ukoliko time sugerira da optuženik nije vozilom izašao van desnog ruba kolnika, takav stav žalitelja je neosnovan budući sud prvog stupnja iz oštećenja na električnom stupu i kontejneru, koji su se nalazili na udaljenosti od 0,10 do 0,20 cm izvan desnog ruba kolnika, te oštećenja na desnoj bočnoj strani vozila (retrovizor i desna zadnja vrata) opravdano zaključuje da je optuženik vozilom okrznuo stup i kontejner upravo u trenutku kada je oštećenica isturila glavu van iz vozila.

Dakle, nesporno je utvrđeno na osnovu materijalnih tragova da se optuženik nije kretao sredinom svoje kolničke trake, kako mu nalažu propisi, već je u jednom trenutku, bez za to objektivnih razloga, skrenuo u desno i zahvatio drveni električni stup i metalni kontejner, koji su se nalazili uz desni rub kolnika, koji je na mjestu nezgode širine 6,10 metara.

S obzirom na sve navedeno te utvrđenja suda prvog stupnja koja prihvaća i ovaj sud nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako je u međuvremenu donesen i stupio na snagu Kazneni zakon (NN br. 110/97) koji je za optuženika za odnosno djelo blaži, sud je povodom žalbe optuženika preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, kao u izreci ove presude, a u skladu s čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona.

I Kž 77/1998-3

Ispitujući pobijanu presudu glede odluke o kazni povodom žalbe optuženika, u smislu čl. 369. ZKP/93, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje koje je u ovom pogledu bilo od značaja, te imajući u vidu znatan doprinos oštećenice kao i činjenicu da je optuženik sada oglašen krivim za kazneno djelo za koje je propisana blaža kazna, izrekao je optuženiku kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, smatrajući da će se tom kaznom ostvariti u cijelosti svrha kažnjavanja, uz zakonito i pravilno izrečenu sigurnosnu mjeru.

S obzirom na navedeno trebalo je presuditi kao u izreci ove presude, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 31. ožujka 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Milan Gudelj v.r.