Rev-1419/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1419/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K., kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u K., protiv I. tuženika H. … d.o.o. Z., i II. tuženika H… d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž-2072/12-2 od 11. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 535/08-35 od 7. studenoga 2011., na sjednici održanoj 28. svibnja 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu I. i II. tuženici solidarno isplate iznos od 458.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama te mu plaćaju novčanu rentu u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe pa do ostvarenja uvjeta za punu starosnu mirovinu, sve uz naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju I. tuženik u cijelosti osporava navode revizije tužitelja.

Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge iz kojih je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka što je bio dužan učiniti u skladu s odredbom čl. 386. ZPP. Stoga, postupajući u skladu s citiranom odredbom čl. 386. ZPP, ovaj sud nije mogao uzeti u obzir tužiteljeve neobrazložene revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih revizijskih razloga.

Nadalje, pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Tužitelj u reviziji posebno ističe da su prilikom donošenja nižestupanjskih presuda pogrešno primijenjene odredbe Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV („Narodne novine“, broj 53/1991, 55/1996, 24/1997 i 158/2003 - dalje: Pravilnik) i to odredbe čl. 107., čl. 112. i čl. 135. tog Pravilnika.

Navedenim Pravilnikom propisani su tehnički normativi za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova koji služe za prijenos i razdiobu električne energije, nazivnog napona od 1 kV do uključivo 400 kV.

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ustraje u tvrdnji da elektroenergetski vodovi dalekovoda nisu bili postavljeni na dovoljnoj visini od tla, imajući na umu djelatnost koja se obavljala ispod tih vodova pa da je zbog te neadekvatne visine došlo do povređivanja tužitelja. Upravo na tu okolnost provedene je vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., a prema rezultatima kojeg je utvrđeno da su vodovi bili postavljeni na adekvatnoj visini od tla, ali da tužitelj nije smio ispod vodova dalekovoda upotrebljavati dizalicu na kamionu i obavljati ukrcaj građevnog materijala. Na istu tu okolnost (pravilna udaljenost vodova dalekovoda od tla) tužitelj je predlagao i provođenje novog vještačenja. Stoga je, u pogledu iznošenja novih činjenica i prigovora, a koji se odnose na preispitivanje jesu li vodovi dalekovoda trebali biti električno ili mehanički pojačane izolacije odnosno jesu li bili tehnički ispravni, prekludiran u revizijskoj fazi postupka (čl. 387. ZPP).

Što se pak tiče primjene odredbe čl. 135. Pravilnika, istim su propisani uvjeti za postavljanje vodova iznad tržnica i sajmišta, pa ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju budući da se ne radi niti o prostoru tržnice niti o prostoru sajmišta, već o skladištu građevinskog materijala, te se ne radi o djelatnostima istih karakteristika (trgovina), a kako to pogrešno smatra tužitelj budući da navedeni Pravilnik na to ne upućuje.

Kako u postupku nije utvrđeno da bi se radilo o neispravnim dalekovodima zbog kojih bi tužitelj pretrpio strujni udar, već naprotiv da su vodovi bili postavljeni na propisanoj visini (iznad 7m), a da je tužitelj strujni udar pretrpio jer je obavljao ukrcaj građevinskog materijala upotrebljavajući dizalicu na kamionu na mjestu gdje je to zabranjeno činiti (ispod elektroenergetskog voda), pravilno su primijenili materijalno pravo nižestupanjski sudovi kada su tužbeni zahtjev odbili (čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01).

Zbog izloženog je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 28. svibnja 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.