Rev-2174/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2174/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V., zastupane po H. B. odvjetniku u O., protiv tuženog C. o. d.d. Z. – Filijala V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 25. lipnja 1998. br. Gž-121/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 16. rujna 1997. br. P-1219/96, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se djelomično preinačuju presude Općinskog suda u Vinkovcima od 16. rujna 1997. br. P-1219/96 i Županijskog suda u Vukovaru od 25. lipnja 1998. br. Gž-121/98 na način da je tuženik dužan tužiteljici – pored dosuđenog iznosa od 16.500,00 kn - platiti još iznos od 8.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 1997. do isplate, te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.012,31 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 16. rujna 1997. br. P- 1219/96 presuđen je tuženik naknaditi tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 16.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.257,19 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 25. lipnja 1998. br. Gž-121/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je uložila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i udovolji tužbenom zahtjevu.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica nalazi u prenisko dosuđenim naknadama za sve utužene oblike nematerijalne štete, ističući naročito nisko dosuđenu naknadu za 10% smanjenja životnih aktivnosti, s obzirom da je stradala u dobi od 39 godina, da ima dvoje malodobne djece, da obavlja sve kućanske poslove, što joj je znatno otežano trajnom ozlijedom desnog koljena.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužiteljice djelomično je osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Tužiteljica je stradala u prometnoj nezgodi 26. svibnja 1996., zadobivši više lakih ozlijeda u obliku natučenja prsišta, oba kuka, oba koljena, desne podlaktice i desne lopatice, te tešku ozlijedu desnog koljena oštećenjem unutarnjeg kružnog ligamenta desnog koljena.

Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg tri dana i slabog 20 dana, te povremene slabije bolove još 60 dana, a strah u trajanju od jednog dana. Uzevši u obzir jačinu fizičkih boli te duševnih boli zbog pretrpljenog straha, njihovo trajanje, kao i lokaciju svih navedenih lakih ozlijeda, nižestupanjski su sudovi primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) dosudili tužiteljici naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 4.500,00 kn i za duševne boli zbog pretrpljenog straha u iznosu od 1.500,00 kn. Dosuđene naknade pravične su, realne i u skladu s postojećom sudskom praksom, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud. Dosudom takvih naknada materijalno pravo nije pogrešno primjenjeno.

Međutim, za 10% smanjenja životnih aktivnosti, koje se očituju u trajnim posljedicama oštećenja desnog koljena, razvoju artroze i oticanju koljena, s posljedicom nestabilnosti koljena, uzevši u obzir da je tužiteljica stradala u dobi od 39 godina, pa će posljedice još dugo trpjeti, te s obzirom na nastanak štetnog događaja kojem nije ništa pridonijela, ovaj revizijski sud smatra, primjenom odredbe članka 200. Zakona o obveznim odnosima, pravičnom i realnom naknadom za ovaj oblik nematerijalne štete iznos od 16.000,00 kn. Kako je tužiteljici za smanjenje životnih aktivnosti već dosuđena naknada od 8.000,00 kn, valjalo joj je dosuditi razliku od 8.000,00 kn.

Tužiteljica je u sporu uspjela sa 32,66% pa joj je u tom omjeru valjalo priznati troškove postupka, koji su pred prvostupanjskim sudom iznosili 5.314,50 kn, troškovi žalbe 1.342,00 kn i troškovi revizije 1.342,00 kn, ili sveukupno 7.998,50 kn, od čega 32,66% iznosi 2.612,31 kn, kojem iznosu valja pribrojiti troškove liječničkog vještačenja od 400,00 kn, pa se tužiteljici priznaju troškovi u ukupnom iznosu od 3.012,31 kunu.

Temeljem svega iznijetog, a primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužene, a u preostalom dijelu istu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 30. siječnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.