I Kž-30/1997-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S.
Legislator headnote
AI generatedI Kž-30/1997-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu osobno i putem branitelja T.I., odvjetnika iz Z., a naknadno su žalbu podnijeli i roditelji optuženika. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, a razlozima žalbe izjavljene osobno upire i na bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, te predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih prigovora.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-30/1997-6
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S.
V., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. i dr. KZRH, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Vojnog suda u Zagrebu od 8. listopada 1996. broj K-500/95, u sjednici održanoj 7. svibnja 1997., u nazočnosti branitelja optuženika T. I., odvjetnika iz Z. i zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,
r i j e š i o j e:
I. Uvažavaju se žalbe opt. S.V. i državnog odvjetnika, ukida se u cijelosti presuda prvostupanjskog suda i predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.
II. Protiv opt. S.V. produžuje se pritvor.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. S.V. zbog kaznenog djela ubojstva na mah iz čl. 35. st. 1. KZRH i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 146. st. 1. KZRH činjenično opisanih u toč. 1 i 2 izreke te presude, pa su mu prethodno utvrđene kazne zatvora i to temeljem čl. 35. st. 1. KZRH u trajanju od četiri godine, a temeljem čl. 146. st. 1. KZRH u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je primjenom čl. 43. st. 1. i 2. toč. 2. OKZRH za oba djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i dva mjeseca u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. prosinca 1993. do 28. svibnja 1996. i od 19. lipnja 1996. pa nadalje.
Temeljem čl. 60. OKZRH optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od alkoholizma.
Optuženik je obvezan sudu nadoknaditi efektivne troškove kaznenog postupka, dok je oslobođen troškova u paušalnom iznosu.
Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu osobno i putem branitelja T.I., odvjetnika iz Z., a naknadno su žalbu podnijeli i roditelji optuženika. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, a razlozima žalbe izjavljene osobno upire i na bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, te predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih prigovora.
Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredabe kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u toč. 1 zbog kaznenog djela iz čl. 35. (čl. 36.) KZRH i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku ili preinači u dijelu odluke o kazni i utvrdi kazna zatvora u dužem trajanju i to za kazneno djelo iz čl. 34. KZRH, te s tim u svezi izrekne i duža jedinstvena kazna zatvora.
Vračajući predmet u smislu čl. 360. st. 2. ZKP, zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je, da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a žalba državnog odvjetnika uvaži i postupi po njenom prijedlogu.
Na zahtjev u žalbi optuženika u smislu čl. 361. st. 1. ZKP o sjednici vijeća uredno je obaviješten optuženik i njegov branitelj, s tim da se na temelju čl. 361. st. 2. ZKP zaključilo da nazočnost optuženika, koji je u pritvoru a ima branitelja, na sjednici nije svrsishodna.
Optuženikov branitelj T.I. i zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske pristupili su sjednici vijeća i ustrajali kod žalbenih navoda.
Žalbe su osnovane.
S pravom državni odvjetnik ističe bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nedorečeni i nejasni, a opravdano ukazuje i na to da time što prvostupanjski sud nije uskladio proturječna mišljenja balističkih vještaka povrijedio je čl. 240. ZKP, a kako je to moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude da je ostvarena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZKP.
Osnovano i optuženik ukazuje na nerazumljivost presude i proturječnost njene izreke s obrazloženjem i sa stanjem spisa. Doduše optuženik tu povredu ističe u okviru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali razlozima svoje žalbe evidentno upire na apsolutno bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. toč. 11.ZKP.
Kao prvo, u obrazloženju presude sud ne samo da svestrano ne analizira niti ocjenjuje navode obrane optuženika, iskaze preslušanih svjedoka, nalaze vještaka i druge provedene dokaze, nego ih niti ne reproducira, pa se ne zna što iz kojeg pojedinog dokaza proizlazi.
Također se iz obrazloženja presude ne vidi iz kojih je razloga sud prvog stupnja zaključio da se optuženik ponašao upravo na način opisan u toč. 1 i 2 izreke presude, o dinamici samog događaja i načinu ranjavanja oštećenika.
Naime, sud nije analizirao i cijenio svaki dokaz posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, a u razlozima presude nije čak naveo što su pojedini svjedoci kao i vještak balističke struke ing. R.S., čiji iskaz u cijelosti prihvaća, iskazivali o odlučnim činjenicama, pa iznošenje nakon toga utvrđenog činjeničnog stanja samo nabrajanjem dokaza iz kojih ono proizlazi nije ništa drugo nego puka konstatacija koja se nikako ne može prihvatiti kao valjani razlog da su utvrđene relevantne činjenice u odnosu na bitna obilježja oba kaznena djela koje se inkrimiraju optuženiku, a sa čime je ostvarena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.
Upravo s tim u svezi je i proturječje između izreke presude, njenog obrazloženja i stanja spisa, a na što optuženik u žalbi ukazuje.
U činjeničnom opisu toč. 1 izreke pobijane presude, u kojoj se optuženiku inkriminira kazneno djelo iz čl. 35. KZRH između ostalog se navodi, da je on vrativši se na terasu vikend-kuće "gdje je iz puške u namjeri da ga usmrti ispalio rafal u smjeru V.B., te ga s dva metka pogodio u tijelo..." dok u toč. 2 izreke u činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. KZRH optuženiku se inkriminira, da je "na istom mjestu, a neposredno nakon počinjene radnje pod 1) vidjevši da se u neposrednoj blizini V.B. nalazi S.G. i dalje držeći prst na obaraču nastavio s ispaljivanjem metaka, svijestan da nastavkom pucanja može ugroziti S.G., istog pogodio jednim metkom u lijevu ruku...".
Dakle, prema izreci pobijane presude optuženiku se inkriminira da je najprije s dva metka iz automatske puške pogodio pok. V.B., a nakon toga nastavljajući s pucanjem pogodio i ošt. S.G.
Takva izreka u pogledu dinamike događaja i ranjavanja oštećenika je u suprotnosti s razlozima presude, jer sud prvog stupnja na temelju nalaza Balističkog vještaka ing. R.S., čiji nalaz prema obrazloženju presude u cijelosti prihvaća, utvrđuje činjenično stanje.
Istina je da je vještak ing. R.S. u svom nalazu naveo kako je došlo do ispaljenja samo jednog kratkog rafala i svoje mišljenje obrazložio. Međutim, u toč. 3 nalaza i mišljenja (list 393 spisa) tvrdeći da je optuženik ispalio jedan kratki rafal od samo četiri metka istovremeno vještak navodi:
"Prvi projektil lakše ranjava (okrznuće lijeve nadlaktice) G. i završava u ekranu televizora, drugi projektil promašuje B. i završava u zidu, dok preostala dva projektila smrtno pogađaju B., probijaju grilje vrata i odlaze u zrak".
Prema tome presuda je nerazumljiva, jer je izreka u očitom neskladu ne samo s obrazloženjem u kojem se prihvaća nalaz vještaka ing. R.S. nego i stanjem spisa, odnosno sadržajem pismenog nalaza i mišljenja ovog balističkog vještaka kao i usmenog nalaza i mišljenja datog na raspravnom zapisniku od 8. listopada 1996. pa je i time ostvarena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.
Potrebno je ovdje dodati da je sud dužan u obrazloženju svoje presude iznijeti razloge za svaki navod izreke, te određeno i potpuno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane a što je u ovom konkretnom slučaju izostalo, pa je zbog toga i došlo do navedene proturječnosti u odlučnim činjenicama.
Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da ne prihvaća dio nalaza i mišljenja prvotnog balističkog vještaka (ing. Č.) ocijenivši ga pristranim u korist oštećenika, te u pogledu pitanja automatskog načina ispaljivanja iz konkretnog tipa puške, nesuvislim i kontradiktornim, pri tom nije jasno koji dio nalaza sud prihvaća, a koji ne prihvaća i zbog čega , jer to ne navodi u obrazloženju svoje presude.
S druge strane s obzirom na bitnu različitost između balističkih nalaza u pitanju dinamike ispaljenja hitaca i smjera pomaka cijevi puške, a s tim u svezi i ranjavanja oštećenika, prvostupanjski sud ih je morao pokušati usaglasiti na glavnoj raspravi saslušavši obojicu vještaka, a ako u tome ne uspije onda zatražiti mišljenje i drugih vještaka. Ne postupivši tako prvostupanjski sud je ostvario bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 2. ZKP a na što u žalbi s pravo ukazuje državni odvjetnik, jer je taj propust mogao biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
S obzirom na navedene postupovne manjkavosti u pobijanoj presudi valjalo ju je ukinuti i bez ispitivanja u meritumu i predmet u cijelosti vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, pa će nakon svestrane analize dokaznog materijala utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, valjano obrazloženu u smislu čl. 347. ZKP.
Budući da je presuda ukinuta Vrhovni sud je ispitao postoje li razlozi za produljenje pritvora i našao da postoje. Naime, protiv optuženika je određen pritvor temeljem čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP a okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti neko drugo još uvijek stoje s obzirom da je sklon alkoholu, pod čijim utjecajem može doći do ekscesnog ponašanja.
Prema tome, ostvarena je zakonska osnova za produljenje pritvora na temelju čl. 375. st. 4. u svezi čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP pa je stoga odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 7. svibnja 1997.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Ante Potrebica, v.r.