Rev-x-1026/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1026/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o. u Z., protiv tuženice D. S. B. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-373/2016-3 od 7. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1241/02- 86 od 10. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2017.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju 219.731,12 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 32.250,00 kn, dok je ostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova postupka odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili da se te presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima obje presude u postupku koji je prethodio reviziji nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati te sadrže razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom dokaznom građom.

Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu se određeno podnositelj poziva vezujući njeno postojanje uz izjavu tuženice od 13. srpnja 1998., u kojoj je ona potvrdila da je kao ovlašteni knjigovođa Trgovačkog društva s ograničenom odgovornosti u kojem je tužitelj bio član Uprave i direktor, neuredno i protivno pravilima struke vodila knjigovodstvo te da u konačnici preuzima odgovornost za naknadu štete koja bi mogla nastati na strani društva.

Naime, predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio tužitelj zbog vlastitog novčanog ulaganja u to trgovačko društvo, jer prilikom njegova imenovanja za člana Uprave nije bio upoznat s realnim poslovnim i financijskim stanjem društva.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u opisanim okolnostima ne postoje pretpostavke odštetne odgovornosti tuženice tužitelju.

Uprava društva je odgovorna za uredno vođenje poslovnih knjiga (čl. 428. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima – "Narodne novine" broj 111/93 i 24/99), kao i ispravnih računovodstvenih evidencija te je uprava društva dužna osigurati da financijska izvješća društva za svaku financijsku godinu budu pripremljena u skladu s odgovarajućim knjigovodstvenim standardima financijskog izvještavanja.

Budući da u ovom postupku predmet spora nije postojanje eventualne odgovornosti knjigovođe društvu, već je riječ o u znatnoj mjeri neodređenom zahtjevu tužitelja po osnovi vlastitih novčanih ulaganja u društvo, dakle kao vjerovnika društva, tada bi on svoju eventualnu tražbinu mogao potraživati od društva, a ne i od knjigovođe društva.

Pritom valja napomenuti da tužitelj ni ne tvrdi da je tuženica bila u radnom odnosu kod tog društva.

Prema tome, tuženica bi mogla odgovarati društvu u granicama svog ugovornog poslovnog odnosa s društvom kao i ranije spomenute izjave.

Na osnovu svega izloženog pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji odgovornost tuženice za uzrokovanu štetu tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96), dok parnične strane nisu bile u ugovornom odnosu da bi mogla biti riječ o naknadi štete zbog povrede neke ugovorne obveze.

Na osnovu svega rečenog valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Zagreb, 4. listopada 2017.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v. r.