Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1013/2010-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against nine-year sentence for war crime, upholding original judgment.

Case Number I Kž-1013/2010-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a nine-year prison sentence imposed for a war crime committed in Bosnia and Herzegovina. The appellant argued that the sentence was too harsh given the passage of 17 years since the crime and his current age and family status. The court rejected this, affirming that the first-instance court correctly balanced mitigating factors like youth at the time of the offense against aggravating circumstances, including the brutal nature of the killing and the lack of remorse.

Legislator headnote

AI generated

čl. 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ; čl. 387. ZKP-a: The Supreme Court may uphold a first-instance sentence if the lower court properly weighed all mitigating and aggravating circumstances, even when the appellant argues for leniency based on the passage of time.

Keywords

AI generated
war crime sentencing passage of time mitigation proportionality of punishment aggravating circumstances Supreme Court review criminal appeal dismissal life sentence reduction

Cited Legislation

AI generated
čl. 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ
B., zbog kaznenog djela iz čl. 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14.
čl. 3. Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima
čl. 14. i 15. Sporazuma
tekstu: Sporazum) i da ne postoje zapreke za preuzimanje izvršenja te kazne propisane u Sporazuma, temeljem čl. 14. i 15. Sporazuma, preuzeo je izvršenje kazne tako da je osuđenika D.
čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske
B., temeljem čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH), osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Prije održavanja sjednice vijeća, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02.
čl. 6. i 50. KZ-a
Izrečena je kazna, prema mišljenju ovog suda, primjerena svim naprijed navedenim okolnostima, pa se ocjenjuje da se blažom kaznenom sankcijom za koju pledira osuđenik ne bi mogla postići opća svrha kažnjavanja koja je propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.
čl. 387. ZKP-a
Iz naprijed iznesenih razloga, trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu, te je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

Cited Case Law

AI generated
K-17/04
Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno vrednovao sve olakotne, ali i otegotne okolnosti koje su utvrđene tijekom vođenja kaznenog postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru i koje je i taj sud cijenio prilikom donošenja presude broj K-17/04 od 12.
Kž-435/04
srpnja 2004., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-435/04 od 05.
Kv-138/10
broj Kv-138/10, u sjednici vijeća održanoj 12.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1013/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića i Damira Kosa, kao članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. listopada 2009. broj Kv-138/10, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđ. D. B. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Županijski sud u Dubrovniku, u postupku preuzimanja izvršenja kazne na koju je D. B. pravomoćno osuđen presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj K- 17/04 od 12. srpnja 2004., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-435/04 od 05. listopada 2005. zbog kaznenog djela ratnog zločina iz čl. 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ na kaznu zatvora u trajanju od devet godina, nakon što je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz Sporazuma zaključenog između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. godine (u daljnjem

čl. 3. tekstu: Sporazum) i da ne postoje zapreke za preuzimanje izvršenja te kazne propisane u Sporazuma, temeljem čl. 14. i 15. Sporazuma, preuzeo je izvršenje kazne tako da je osuđenika D. B., temeljem čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH), osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.

I Kž 1013/10-4

Protiv ove presude, podnio je žalbu osuđenik putem svoga branitelja D. P., odvjetnika iz D., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da mu se izreče kazna zatvora u kraćem trajanju.

Odgovor na žalbu osuđenika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmina Dolmagić, u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-2038/10 od 03. siječnja 2011. godine, predložila je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana, a kod tog je prijedloga ostala i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić, koja je bila nazočna sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu je pobijanom presudom izrečena prestroga kazna radi toga što sud nije pravilno vrednovao sve olakotne okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja kaznenog djela, a pogotovo je ispustio iz vida da je od izvršenja djela prošlo 17 godina, da je on sada potpuno zrela i formirana ličnost u dobi od 38 godina, oženjen i otac dvoje djece, pa smatra da će se i blažom kaznom od izrečene postići opća svrha kažnjavanja.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno vrednovao sve olakotne, ali i otegotne okolnosti koje su utvrđene tijekom vođenja kaznenog postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru i koje je i taj sud cijenio prilikom donošenja presude broj K-17/04 od 12. srpnja 2004. godine. Taj je sud, kao i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi kao olakotne okolnosti osuđeniku cijenio da je u vrijeme počinjenja djela bio vrlo mlad sa nepunih 21 godinu života, da se našao u teškim i složenim uvjetima ratovanja što je sve, uz nedostatak životnog iskustva, rezultiralo izvršenjem kaznenog djela. Točno je da je od vremena izvršenja kaznenog djela prošao dugi niz godina, ali je i ta okolnost po ocjeni ovog suda pravilno vrednovana prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji. Naime, ne može se preći preko injenice da je osuđenik inkriminirane radnje poduzimao u dužem vremenskom periodu, da je č

pritom iskazao veliku dozu bezobzirnosti kada je ubio malodobnu oštećenicu pred njenom kućom, naočigled majke i ostalih najbližih srodnika, kojima nije bilo omogućeno niti da sahrane tijelo. Radilo se, dakle, o jednom nehumanom i bezosjećajnom postupku koju je sud pravilno vrednovao kao otegotnu okolnost.

Kada se usporede s jedne strane utvrđene olakotne okolnosti, a s druge ove koje predstavljaju otegotne okolnosti, onda ni pored činjenice da je od vremena događaja prošlo 17 godina, da je u međuvremenu osuđenik zasnovao obitelj, što je bilo poznato i Kantonalnom sudu u Mostaru prilikom donošenja presude, a i ovom sudu, kazna zatvora u trajanju od devet godina, za kazneno djelo koje je zapriječena minimalna kazna zatvora u trajanju od pet godina ne ukazuje se prestrogom. Izrečena je kazna, prema mišljenju ovog suda, primjerena svim naprijed navedenim okolnostima, pa se ocjenjuje da se blažom kaznenom sankcijom za koju pledira osuđenik ne bi mogla postići opća svrha kažnjavanja koja je propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.

I Kž 1013/10-4

Iz naprijed iznesenih razloga, trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu, te je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 12. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.