Rev-1586/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1586/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Borisa Guttmanna i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. M. O. iz M. S., i 2. M. P. iz S. M. obe zastupane po S. V. savjetniku u SSSH, Povjereništvu Županije međimurske Čakovec, protiv tuženika T. d.d. Č., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljica protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu br. Gž-92/98 od 17. travnja 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P-326/97 od 5. prosinca 1997. godine, u sjednici održanoj 23. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Čakovcu br. P-326/97 od 5. prosinca 1997. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da tužena na ime otpremnine isplati tužiteljici ad 1. daljnjih 2.246,37 kn te tužiteljici ad 2. daljnjih 2.973,88 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. veljače 1997. godine do isplate.

Presudom Županijskog suda u Čakovcu br. Gž-92/98 od 17. travnja 1998. godine odbijena je žalba tužiteljica i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljice su izjavile reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje obih nižestupanjskih presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljica.

Tuženik nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za isplatu im utuženih iznosa na ime razlike isplaćene im i one, po njima pripadajuće otpremnine.

Naime, među strankama nije sporno:

- da tužiteljice pripada pravo na otpremninu temeljem odredbe čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 95/96 - dalje: ZR) te

- da je tuženik na ime otpremnine isplatio: tužiteljici ad 1. iznos od 7.036,27 kn a tužiteljici ad. 2. iznos od 10.069,40 kn.

Sporna je međutim visina pripadajuće otpremnine tužiteljicama. Tužiteljice smatraju da se visina otpremnine treba obračunavati temeljem podataka o isplaćenoj im tromjesečnoj prosječnoj brutto plaći, dok nižestupanjski sudovi smatraju da se otpremnina treba obračunati temeljem podataka o tromjesečnoj prosječnoj netto plaći isplaćenoj tužiteljicama.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljica, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da se primjenom odredbe čl. 118. ZR-a visina pripadajuće otpremnine tužiteljicama treba obračunati upravo temeljem plaće isplaćene tužiteljicama. Naime, odredba čl. 118. st. 2. ZR-a određivanje otpremnine temelji na prosječnoj mjesečnoj plaći isplaćenoj zaposleniku. Zaposleniku se isplaćuje tzv. netto plaća (ne brutto plaća) koja dakle, treba poslužiti kao temelj za određivanje pripadajuće otpremnine zaposleniku, a kako je to tuženik i učinio prilikom obračuna otpremnina tužiteljicama. Zato nisu u pravu tužiteljice kada prigovaraju pravilnosti obračunate im i isplaćene otpremnine.

Kako dakle nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a tijekom postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju povredu temeljem odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljice ne upiru, to je reviziju trebalo odbiti i potvrdi pobijanu presudu, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. rujna 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.