Croatian Supreme Court dismisses appeal on property sale contract nullity, remanding case due to procedural errors.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal regarding the nullity of a property sale contract but overturned the lower court's decision on litigation costs. The appellant argued that the first-instance court violated procedural rules by summarizing evidence without citing specific data on energy consumption required to prove the property's habitability. The court agreed that the lower court omitted crucial facts necessary for determining the property's suitability for residence, thereby violating Article 354 of the Civil Procedure Act, and remanded the case for a new trial.
Legislator headnote
AI generatedArticles 354(2)(11) and 385(1) of the Civil Procedure Act; A court commits a serious violation of procedural rules when summarizing evidence without citing data essential for determining a decisive fact, particularly regarding the habitability of a property, if the party specifically relies on such data.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2231/2019-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S.-R. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice V. S.-S. iz Australije, N. OIB: ..., koju zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., II. tuženika Grada Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z. i III. tuženika Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2425/14-9 od 4. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-511/10-76 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 23. listopada 2019.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2425/14-9 od 4. prosinca 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-511/10-76 od 30. siječnja 2014. u dijelu pod stavkom I. izreke te u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tužiteljici nadoknaditi II. tuženiku parnične troškove u iznosu od 38.125,00 kn, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2425/14-9 od 4. prosinca 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-511/10-76 od 30. siječnja 2014. u dijelu pod stavkom II. izreke, u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tužiteljici nadoknaditi I. tuženici parnične troškove u iznosu od 50.000,00 kn te pod stavkom IV. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-511/10-76 od 30. siječnja 2014. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na III. tuženika (stavak II. izreke), u dijelu kojim je naloženo tužiteljici nadoknaditi I. tuženici parnične troškove u iznosu od 50.000,00 kn (dio stavka III. izreke) te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom parničnih troškova (stavak IV. izreke), u kojim dijelovima se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o prodaji stana na VI. (šestom) katu desno stambene zgrade Z., sagrađene na čestici br. 3233/8, po novoj izmjeri čestici br. 2276 k.o. C., upisane u zk. uložak br. 13578 k.o. Grad Z., koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,46 čm, upisanog u zk. poduložak br. 25687, k.o. Grad Z., zaključen dana 01. travnja 1998. godine pod br. ... između II-tuženika Grada Z., Gradski ured za izgradnju grada, Z., kao prodavatelja stana i L. P. iz Z., kao kupca istog stana, te se u z.k. ulošku br. 13578 k.o. Grad Z. određuje uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji stana, na način da se prvo izvrši upis brisanja svih zemljišno-knjižnih upisa provedenih u zk. podulošku br. 25687 k.o. Grad Z., te da se potom z.k. poduložak br. 25687 k.o. Grad Z. zatvori i izbriše iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu."
II. Odbija se tužiteljica i sa supsidijarno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o prodaji stana na VI (šestom) katu desno stambene zgrade Z., sagrađene na čestici br. 3233/8, po novoj izmjeri čestici br. 2276 k.o. C., upisane u zk. uložak br. 13578 k.o. Grad Z., koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,46 čm, upisanog u zk. poduložak br. 25687, k.o. Grad Z., zaključen dana 01. travnja 1998. godine, pod br. ... između II-tuženika Grada Z., Gradski ured za izgradnju grada, Z., kao punomoćnika prodavatelja stana III. tuženika Fonda za naknadu oduzete imovine i L. P. iz Z., kao kupca istog stana, te se u z.k. ulošku br. 13578 k.o. Grad Z. određuje uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji stana, na način da se prvo izvrši upis brisanja svih zemljišno-knjižnih upisa provedenih u zk. podulošku br. 25687 k.o. Grad Z., te da se potom z.k. poduložak br. 25687 k.o. Grad Z. zatvori i izbriše iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu."
III. Nalaže se tužiteljici da I-tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 50.000,00 kn, a II-tuženiku u iznosu od 38.125,00 kn, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv navedene drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Prvotuženica je u odgovoru na reviziju osporila sve navode revizije i predložila istu odbiti, dok II. i III. tuženici na reviziju nisu odgovorili.
Revizija je djelomično osnovana.
Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji stana koji je pravna prednica I. tuženice sklopila 1. travnja 1998. s I. tuženikom na temelju članka 24. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96 – dalje: Zakon o naknadi), Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“ broj 67/97 – dalje: Zakon o fondu) i Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Z. („Službeni glasnik broj 6/97) te zahtjev za provedbu brisanja svih upisa u zk.ul.br. 25687 k.o. Grad Z.
Isti zahtjev tužiteljica je, u smislu odredbe članka 197. ZPP, postavila i u odnosu na III. tuženika, a sve za slučaj da sud nađe da II. tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici, jer da je sporni ugovor sklopio kao punomoćnik III. tuženika.
Zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora tužiteljica temelji na tvrdnji da je isti protivan prisilnom propisu iz članka 50.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 54/96, 11/97, 68/98, 163/98 i 96/99 – dalje: ZPS), obzirom na to da je prednica I. tuženice u vrijeme sklapanja spornog ugovora o otkupu stana imala u istom gradu u vlasništvu useljivi stan.
Uz obrazloženje da II. tuženik pri sklapanju ugovora o kupoprodaji stana od 1. travnja 1998. nije nastupao kao prodavatelj (ugovorna strana), već kao punomoćnik III. tuženika, nižestupanjski su sudovi, već zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, u cijelosti odbili tužbeni zahtjev protiv II. tuženika.
S druge strane, tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženicu i III. tuženika, kao supsidijarnog tuženika II. tuženiku, odbijen je uz obrazloženje da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza te činjenice, nije dokazala da je prednica I. tuženice u trenutku sklapanja spornog ugovora bila vlasnica useljive nekretnine.
Iako tužiteljica revizijom pobija i odluku o prvom zahtjevu kojim je na pasivnoj strani, uz I. tuženicu, obuhvaćen II. tuženik, u odnosu na tu odluku nije niti navela niti obrazložila razloge zbog kojih je podnosi, pa kako ovaj (revizijski) sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP), primjenom odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude kada je revizija tužiteljice u odnosu na odluku kojom je pravomoćno odlučeno o glavnom zahtjevu tužbe odbijena kao neosnovana. U odnosu na drugi zahtjev, koji je odbijen zbog nedokazivanja razloga ništavosti ugovora o kupoprodaji stana, nižestupanjski sudovi izražavaju pravno shvaćanje da se činjenica useljivosti nekretnine dokazuje odgovarajućim građevinskim vještačenjem, koji dokaz tužiteljica nije predložila, a dokazi koje je tužiteljica priložila (ugovor o kupoprodaji stana od 16. svibnja 1994., uvjerenje o prebivalištu K. M., dokumentacija HEP-a, Gradske plinare Z. te Zagrebačkog holdinga – Podružnica Vodoopskrba i odvodnja) nisu, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, dostatni dokazi kojima bi se mogla utvrditi činjenica da je pok. prednica I. tuženice imala u vlasništvu useljivi stan.
Tužiteljica u reviziji osporava zaključke nižestupanjskih sudova o nedokazanoj tvrdnji tužbe da je prednica I. tuženice na dan 1. travnja 1998. bila vlasnica useljive nekretnine (stana) u Z., te s tim u vezi ukazuje da je u postupku pred sudovima nižeg stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. To stoga što su sudovi, cijeneći sadržaj isprava u spisu, propustili navesti sve podatke koji proizlaze iz tih isprava, a koji su bili relevantni za utvrđenje odlučne činjenice.
Naime, tužiteljica je radi utvrđenja odlučne činjenice – useljivosti nekretnine u stanu na adresi Z., koji je prednica I. tuženice 1994. kupila od K. M., dostavila prikaz potrošnje količine vode i plina (u m[3] ) te struje (u kWh) u vremenskom razdoblju od 1994. (kada je kupila taj stan) do 1998. (kada je otkupila sporni stan), čime nije dokazivala samo činjenicu da se za stan koji je imala u vlasništvu plaćaju režijski troškovi (jer se režijski troškovi plaćaju i za neuseljivi stan), već i činjenicu da netko u tom stanu živi i troši vodu, plin i električnu energiju, s time da je u odnosu na potrošnju električne energije tužiteljica dostavila i usporedni prikaz potrošnje električne energije u stanu prednice I. tuženice (za koji I. tuženica tvrdi da je bio derutan i neuseljiv) u odnosu na potrošnju električne energije u istoj zgradi, u useljenom stanu I. P.
Cijeneći sadržaj tih isprava na način na koji su ih cijenili nižestupanjski sudovi navodeći da iz istih proizlazi samo činjenica postojanja struje, vode i plina u stanu odnosno činjenica da su se s tog osnova plaćali režijski troškovi, bez navođenja ostalih podataka koji proizlaze iz tih isprava (da je postojala konkretna potrošnja tih energenata u duljem i relevantnom vremenskom razdoblju, u određeno iskazanim mjernim jedinicama, a posebno usporedni prikaz te potrošnje s potrošnjom istih energenata useljenog stana u istoj zgradi), sudovi su, kako osnovano ukazuje revidentica, počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
Naime, sud je ovlašten u obrazloženju odluke, umjesto citiranja kompletne isprave, prepričati u bitnome njezin sadržaj, međutim, kada sud, postupajući na taj način, propusti navesti i one podatke koji su bitni za utvrđenje neke odlučne činjenice, a stranka je kod dokazivanja – podnošenjem te isprave, posebno upirala na sadržaj koji je sud propustio cijeniti, onda sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
Zbog navedenih nedostataka, nižestupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu protiv I. i III. tuženika nije moguće ispitati, pa je ostvaren revizijski razlog iz članka 385. stavka 1. ZPP.
Slijedom iznijetoga, a na temelju članka 394. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
U ponovljenom postupku sudovi će u odnosu na taj zahtjev donijeti novu i zakonitu odluku te pritom otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje su nižestupanjske odluke ukinute, na način da će sadržaj isprava u spisu cijeniti s obzirom na sve u njima naznačene podatke koji su bitni za utvrđenje činjenice useljivosti stana, vodeći pritom računa i o ostalim dokazima koje je tužiteljica dostavila u spis, ali i činjenici da I. tuženica svoje paušalne navode o nemogućnosti useljenja u kupljenu nekretninu zbog njezine derutnosti ničim nije obrazložila ni dokazala. Pritom će sudovi posebno imati u vidu opis spornog stana iz ugovora o prodaji (članak II. – „... koji se sastoji od ulaza na 1. katu, stubišta do potkrovlja, dnevnog boravka, kuhinje sa blagovaonicom, WC-a, kupaonice, spavaće sobe, garderobe te lođe-terase, ukupne površine 102 m[2] “) i visinu plaćene kupoprodajne cijene (članak III. - 200.000 DEM) te s tim u vezi s jedne strane činjenicu da se pod pojmom „useljiva nekretnina“ smatra ona nekretnina koja bi po svojim tehničkim i ostalim karakteristikama bila podobna za stanovanje bez većih građevinskih zahvata, a s druge strane činjenicu da provođenje dokaza građevinskim vještačenjem nije jedini dokaz za utvrđenje činjenice useljivosti ili neuseljivosti stana (niti jednim izvorom prava nije propisano da bi se ta činjenica morala utvrđivati isključivo vještačenjem, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud).
Kako je zbog ove odluke neizvjestan konačni uspjeh stranaka u sporu, ukinute su odluke nižestupanjskih sudova u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom parničnih troškova, odnosno u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev I. tuženice za nadoknadom parničnih troškova.
Primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP odlučeno je da će se u konačnoj odluci odlučiti o troškovima postupka u povodu revizije (stavak II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 23. listopada 2019.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.