Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to justify legal importance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the second-instance judgment regarding damages and litigation costs. The plaintiff argued that the appeal was necessary to ensure uniform application of the Civil Procedure Law, specifically concerning how litigation success is calculated when costs are awarded without mutual offsetting. The court rejected this claim because the appellant failed to provide specific reasons demonstrating why the identified legal question was crucial for legal unity and citizen equality, as required by the law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku: An extraordinary appeal is admissible only if the appellant specifies the legal question and provides reasons why it is essential for ensuring the uniform application of the law and the equality of citizens.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1397/11-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu dr. sc. Anti Perkušiću, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz V.. koga zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u G., protiv tuženika H. , Z., koga zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1308/10-2 od 14. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P- 1042/09-57 od 28. travnja 2010., 22. travnja 2015.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. II. i toč. III. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 7.047,00 kn preko dosuđenog iznosa na ime naknade štete (toč. II. izreke) te kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.262,44 kn (toč. III. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je, osnovom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, - dalje: ZPP) izjavio tužitelj zbog pravnih pitanja koja su, po njegovoj ocjeni, važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a riječ je o sljedećim pitanjima:
- Da li se primjenom članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku parnični trošak dosuđuje tužitelju s obzirom na uspjeh u parnici bez međusobnog obračuna u odnosu na uspjeh u parnici tuženika?
- Da li se uspjeh u parnici izračunava prema prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na suđeni iznos tužbenog zahtjeva ili se pak uspjeh u parnici izračunava prema specificiranom (kasnije umanjenom) tužbenom zahtjevu u odnosu na dosuđeni tužbeni zahtjev?
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (tzv. izvanredna revizija).
U takvoj reviziji stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
Konačno, u povodu takve revizije, revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a zbog kojeg je podnesena.
Dakle, određeno naznačeno pravno pitanje u reviziji i navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana čine cjelinu i obje te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se revizijski sud mogao upuštati u ispitivanje osnovanosti podnesene izvanredne revizije.
Međutim, u konkretnom slučaju, revident nije naveo bilo kakve razloge važnosti u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a. Samo navođenje da o rješenju materijalno-pravnog pitanja postoji različita neujednačena praksa drugostupanjskih sudova nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti predmetne revizije.
Na osnovu svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 22. travnja 2015.
SUDAC
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.