I Kž-Us-29/2018-12 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 29/2018-12

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama opt. S. B., opt. D. K. i D. P., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2017., br. Kv-I-Us-87/2017 (K-Us-45/16), u sjednici održanoj 14. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e

I. Prihvaćaju se žalbe optuženog D. K. i D. P. te se u odnosu na te osobe ukida prvostupanjsko rješenje u točkama II. i IV. izreke i u tom dijelu predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Žalba optuženog S. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, temeljem čl. 557.e st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), u točki I. izreke produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi određena rješenjem suca istrage istog suda br. Kir-Us-865/13 od 15. listopada 2013. i to zabranom opt. S. B. da otuđi ili optereti nekretninu pobliže opisanu u toj točki izreke.

Točkom II. rješenja, temeljem iste zakonske osnove, produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi određena rješenjem suca istrage br. Kir-Us-867/13 od 15. listopada 2013. nalogom E. & S. b. d.d. da opt. S. B. i opt. D. K. ili trećoj osobi po nalogu ili punomoći optuženika uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na pojedinim računima te banke, pobliže navedenim u toj točki izreke.

I Kž-Us 29/2018-12

Nadalje, točkom III. izreke pobijanog rješenja produljena je privremena mjera određena rješenjem suca istrage br. Kir-Us-82/14 od 7. veljače 2014. i to zabranom trgovačkom društvu I. d.o.o. da otuđi ili optereti nekretninu opisanu u toj točki izreke.

Naposljetku, točkom IV. izreke pobijanog rješenja produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi određena rješenjem suca istrage br. Kir-Us-66/14 od 24. siječnja 2014. i to zabranom D. P., drugoj osobi na kojoj je imovinska korist prenesena (u daljnjem tekstu: druga osoba) da otuđi ili optereti dvije nekretnine pobliže opisano u točki IV.1. pobijanog rješenja te zabranom opt. S. B. da otuđi ili optereti poslovne udjele u trgovačkom društvu I. d.o.o. S. N., pobliže opisane u točki IV.2. izreke.

Protiv tog rješenja žali se opt. S. B. po svom branitelju D. K., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede prava na pravično suđenje, s prijedlogom da se pobijano rješenje "preinači i privremene mjere ukinu i odbije prijedlog za njihovo donošenje".

U odnosu na dio odluke pod točkom II. izreke pobijanog rješenja žali se opt. D. K. po svom branitelju M. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine privremena mjera osiguranja na tri od četiri privremenom mjerom obuhvaćena bankovna računa optuženika, a podredno da se pobijani dio odluke ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Žalbi je priložena preslika obavijesti o stanju optuženikovih računa na dan 30. studenog 2017. izdana od E. & S. b. d.d..

Žali se i druga osoba, D. P., po svojim opunomoćenicama L. Č., odvjetnici iz Z., te S. F. S., također odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine izrečena privremena mjera, odnosno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

U odnosu na točku I. drugostupanjskog rješenja

Osnovane su žalbe opt. D. K. i druge osobe D. P., ali iz različitih žalbenih razloga.

U pravu je D. P. kada ukazuje da je, u dijelu pobijane odluke kojom su protiv njega produljene privremene mjere osiguranja, ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer obrazloženje pobijanog rješenja u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se pravilnost odluke ne može s uspjehom ispitati.

Naime, žalitelj ukazuje da obrazloženje pobijanog rješenja, u odnosu na njega, sadrži isključivo reprodukciju navoda prijedloga državnog odvjetnika od 27. listopada 2017., pri čemu je izostala ocjena suda u pogledu osnovanosti tih navoda. Također, ukazuje se da prvostupanjski sud ne analizira rezultate dokaza izvedenih na raspravi koji bi, prema stajalištu

I Kž-Us 29/2018-12

žalitelja, opravdavali drugačiji zaključak glede statusa D. P. kao druge, povezane osobe, na koju bi opt. S. B. prenio imovinsku korist stečenu terećenim kaznenim djelom.

Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja utvrđeno je da, osim doslovne reprodukcije navoda prijedloga državnog odvjetnika (list 5, III. pasus obrazloženja), u potpunosti izostaje ocjena izvanraspravnog vijeća o osnovanosti tog prijedloga.

Naime, nastavak obrazloženja prvostupanjskog rješenja sadrži razloge o potrebi produljenja privremenih mjera u odnosu na opt. S. B. i njegovo trgovačko društvo I. d.o.o. te u odnosu na opt. D. K., ali ne i u odnosu na drugu osobu D. P. Zbog izloženog nedostatka, pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenih činjenica, nije moguće preispitati pa je pobijano rješenje u tom dijelu trebalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Nadalje, u pravu je opt. D. K. kada ističe da su činjenice odlučne za procjenu razmjera između vrijednosti imovine obuhvaćene privremenom mjerom i pretpostavljene visine imovinske koristi čije se oduzimanje, za slučaj donošenja osuđujuće presude, treba osigurati, nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

Naime, produljenim privremenim mjerama ovom optuženiku blokirana su novčana sredstva na ukupno četiri bankovna računa kod E. & S. b. d.d. i to na računima broj: …, broj …, broj … i broj ...

Nije sporno da se opt. D. K. tereti da je inkriminiranim kaznenim djelima pribavio imovinsku korist u vrijednosti od 730.927,65 kn koji iznos se podneskom državnog odvjetnika od 8. rujna 2017. (list 16.402 spisa) od njega predlaže oduzeti utvrđivanjem da novčani iznos od 95.509,72 EUR, pohranjen na njegovom bankovnom računu br. … kod E. & S. b. d.d., predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske, dok da se za preostali iznos imovinske koristi u visini od 22.245,53 kn optuženik obaveže na isplatu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Sukladno tome, sastavljen je i prijedlog državnog odvjetnika za produljenje privremenih mjera od 27. listopada 2017., pri čemu državni odvjetnik akceptira i činjenicu da je od tog optuženika temeljem potvrde broj 0514982, privremeno oduzet gotov novac u iznosu od 10.055,50 EUR, 1.200 CHF te 320,00 $.

Međutim, usprkos ovako preciziranog prijedloga državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nekritički produljuje privremene mjere određene rješenjem suca istrage blokadom sredstava na četiri bankovna računa optuženika iako se na istima nalazi iznos od ukupno 312.935,79 EUR, kako proizlazi iz preslike bankovne obavijesti o stanju računa optuženika na dan 30. studeni 2017. koji je priložen uz žalbu.

Točno je da vrijednost blokirane imovine ne mora nužno odgovarati vrijednosti pretpostavljene imovinske koristi naznačene u optužnici, ali je ne smije niti značajno nadmašiti, jer bi to narušilo pravičnu ravnotežu između poduzete mjere zadiranja u pravo vlasništva i cilja koji se primjenom te mjere želi ostvariti te bi time bilo u suprotnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske, ali i čl. 1. st. 2. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija).

I Kž-Us 29/2018-12

Sukladno tome, žalitelj s pravom ukazuje na pravne standarde zaštite prava vlasništva ustanovljene presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Džinić protiv Hrvatske od 17. svibnja 2016. Naime, blokada imovine, kao posljedica naložene privremene mjere, mora biti razumna i razmjerna ciljevima koji se time ostvaruju, pri čemu se vlasniku ne može nametati prekomjeran individualni teret tj. stvarno pretrpljena šteta u vidu zabrane raspolaganja sredstvima ne smije biti veća od one koja je nužna za postizanje cilja.

Imajući u vidu visinu pretpostavljene imovinske koristi naznačene u potvrđenoj optuženici u odnosu na ukupnu vrijednost blokiranih novčanih sredstava na računima optuženika, očito je da sredstva osigurana privremenim mjerama gotovo trostruko nadmašuju vrijednost pretpostavljene imovinske koristi, zbog čega žalitelj s pravom ukazuje na izraziti i očiti nesrazmjer.

Zbog toga, ne dovodeći pritom u pitanje osnovanost same primjene privremene mjere, zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti njezinog produljenja u navedenom obliku i opsegu nije prihvatljiv, pa će prvostupanjski sud, nakon što pribavi vjerodostojne podatke o stanju na bankovnim računima optuženika, ponovno ocijeniti nužnost daljnjeg trajanja privremenih mjera, vodeći pritom računa o naprijed navedenim okolnostima i pravnim standardima ustanovljenim odlukama, kako Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-659/16, I Kž-382/16 i drugih), tako i odlukama Europskog suda za ljudska prava.

Slijedom izloženog, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, odlučeno je kao ad. I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku II. izreke drugostupanjskog rješenja

Žalba opt. S. B. nije osnovana.

Nije u pravu ovaj žalitelj kada ističe da je u međuvremenu protekao rok od dvije (2) godine koliko prema čl. 557.e st. 2. ZKP/08 te mjere najdulje mogu trajati. Naime, optužnica protiv optuženika potvrđena je 10. studenog 2016., dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 70/17. od 27. srpnja 2017.) a rokovi iz čl. 15. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem koji je do tada vrijedio ("Narodne novine" broj 145/10. – dalje u tekstu: ZPOIK) do tada nisu protekli, kako je već odgovoreno povodom istih žalbenih prigovora u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us-99/16 od 30. rujna 2016. Stoga, u konkretnom slučaju, privremene mjere sada mogu trajati najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, kako je propisano u čl. 557.e st. 2. ZKP/08.

Nadalje, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud u vremenu od potvrđivanja optužnice trebao po služenoj dužnosti višekratno kontrolirati postojanje zakonskih uvjeta za primjenu privremenih mjera te da, kako je to propustio učiniti, iste treba ukinuti. Naime, odredba čl. 557.e st. 3. ZKP/08 koja propisuje obvezu suda da svaka tri mjeseca (od pravomoćnosti prethodnog rješenja) ocijeni potrebu daljnjeg trajanja privremenih mjera, stupila je na snagu 27. srpnja 2017. ("Narodne novine" broj 70/17.) od kada se primjenjuje. Kako je pobijano rješenje doneseno 6. prosinca 2017., a radi se o instruktivnom zakonskom

I Kž-Us 29/2018-12

roku, osnovanost produljenih privremenih mjera s tog osnova nije dovedena u sumnju, time da su sudovi dužni ubuduće tu kontrolu pravovremeno vršiti.

Isto tako, nije povrijeđeno pravo obrane time što optuženiku i njegovom branitelju nije omogućena nazočnost sjednici izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda, budući da takva obveza u zakonu nije propisana.

Zaključno treba reći da je o osnovanosti privremenih mjera koje su naložene opt. S. B. već višekratno odlučeno rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-Us-134/13 od 2. siječnja 2014., br. I Kž-Us-41/14 od 31. ožujka 2014., br. I Kž-Us-137/13 od 13. rujna 2014. te br. I Kž-Us-99/16 od 30. rujna 2016. pa kako se okolnosti relevantne za daljnje trajanje privremenih mjera u međuvremenu nisu bitnije izmijenile, to se žalitelj upućuje na prethodne razloge.

Što se tiče navoda žalbe opt. S. B. kojima se pobija osnovanost privremenih mjera produljenih prema drugoj osobi D. P., treba reći da su isti sada bespredmetni s obzirom da je taj dio odluke, prihvaćanjem žalbe D. P., ukinut i vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Kako time navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao ad. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. lipnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.