Revt-360/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 360/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda ..., OIB: ..., Z., Područna služba D., D., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ..., Z., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & p., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6211/14-2 od 13. siječnja 2017. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku, broj P-930/13 od 10. srpnja 2014., u sjednici održanoj 12. studenoga 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje koje glasi:

"Da li je tuženik kao društvo za osiguranje uplatom prihoda iz čl. 53. st. 1. t. 10 te st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08 i 94/09) platio Hrvatskom zavodu za obvezno zdravstveno osiguranje sve prouzročene štete iz čl. 113. navedenog Zakona koje su mu prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila, a koje su mu nastale nakon 01.01. 2009., jer iznos iz čl. 53. st. 1. t. 10. navedenog Zakona predstavlja naknadu tako pretrpljene štete neovisno o činjenicama nastanka konkretnog štetnog događaja, same štete kao i kada je polica osiguranja sklopljena, budući visina obveze naknade štete društva za osiguranje ne ovisi o broju štetnih događaja iz kojih može biti prouzročena šteta tužitelju, ne ovisi i o visini štete po štetnom događaju u nekom vremenskom razdoblju, kao što ne ovisi ni o tome kada je polica osiguranja sklopljena?"

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u dijelu koji se odnosi na ostala pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 50.550,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 50.550,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2009. do isplate kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija u odnosu na prvo u reviziji postavljeno pravno pitanje nije osnovana, a u odnosu na ostala u reviziji postavljena pravna pitanja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Budući da je u ovom predmetu drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, a ne primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP-a, kako to neosnovano tuženik navodi u reviziji, revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a nije dopuštena.

Tuženik je podnio i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednu reviziju).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženik u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

1. Da li je tuženik kao društvo za osiguranje uplatom prihoda iz čl. 53. st. 1. t. 10 te st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08 i 94/09) platio Hrvatskom zavodu za obvezno zdravstveno osiguranje sve prouzročene štete iz čl. 113. navedenog Zakona koje su mu prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila, a koje su mu nastale nakon 01.01. 2009., jer iznos iz čl. 53. st. 1. t. 10. navedenog Zakona predstavlja naknadu tako pretrpljene štete neovisno o činjenicama nastanka konkretnog štetnog događaja, same štete kao i kada je polica osiguranja sklopljena, budući visina obveze naknade štete društva za osiguranje ne ovisi o broju štetnih događaja iz kojih može biti prouzročena šteta tužitelju, ne ovisi i o visini štete po štetnom događaju u nekom vremenskom razdoblju, kao što ne ovisi ni o tome kada je polica osiguranja sklopljena?

2. Da li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovu odredbe čl. 373. ili odredbe čl. 373.a Zakona o parničnog postupku, a u svezi odredbe čl. 325., čl. 338. ZPP-a, treba odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima u postupku (treba li donijeti odluku o svim spornim okolnostima)?

3. Da li u primjeni odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) i odredbe čl. 186. ZPP-a, dužnik može dugovati kamatu ako nije ni znao da njegova obveza postoji dok nije tužen, a ni uz tužbu mu nisu uopće dostavljeni svi dokazi o postojanju troškova liječenja?

4. Da li se ovdje radi o postupku naknade štete gdje se primjenjuje trogodišnji zastarni rok, pa su sva tužiteljeva potraživanja nastala prije 30.12.2010. zastarjela?

Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja revident se poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova i revizijskog suda i to odluke Županijskog suda u Splitu broj Gžp- 1109/14 od 31. listopada 2014., Gžo-88/14 od 22. listopada 2014. i Gžnš-238/13 od 17. srpnja 2013., odluku Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1564/15 od 14. srpnja 2015., odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3938/13 od 19. srpnja 2013., Pž- 1580/12 od 21. svibnja 2015., Pž-8066/12 od 27. listopada 2015. i Pž-3876/07 od 25. rujna 2007., odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2769/10 od 3. veljače 2014. i Gžn- 521/09 od 12. travnja 2011., odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1250/08 od 4. prosinca 2008., odluke Vrhovnog suda broj II Rev-165/98 od 19. lipnja 2002., Rev-1372/99 od 15. listopada 2003., Gzz-77/02 od 17. listopada 2002., Rev-419/06 od 13. rujna 2007. i Kr- 38/14 od 6. studenoga 2014. Poziva se i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/3395/07, U-III-3763/11, U-I-425/09 i U-III-374/08 te odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hansen protiv Norveške.

Budući da o prvom pravnom pitanju naznačenom u reviziji postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ocijenjeno je da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je, stoga, u odnosu na to pravno pitanje revizija dopuštena.

Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 50.550,00 kn, koji iznos je tužitelj po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja platio za liječenje svog osiguranika M. P., koji je umro od posljedica prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

- da je za predmetnu prometnu nezgodu koja se dogodila 28. prosinca 2008. odgovoran vozač mopeda Piaggio, a da je suvozač M. P. preminuo od posljedica prometne nezgode,

- da je predmetni moped bio osiguran kod tuženika policom osiguranja koja je vrijedila do 10. svibnja 2009.,

- da je Opća bolnica D. tužitelju ispostavila račun za pružene medicinske usluge u iznosu od 50.550,00 kn koji je plaćen 24. srpnja 2009.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08 i 94/09, dalje: ZOZO/08) jer je šteta nastala 24. srpnja 2009. odnosno nakon stupanja na snagu toga Zakona (1. siječnja 2009.), pa da je stoga predmetna šteta pokrivena uplatama funkcionalne premije za 2009., a koja je prema odredbama čl. 53. st. 1. i 2. navedenoga Zakona prihod obveznog zdravstvenog osiguranja i predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu za zdravstveno osiguranje (tužitelju) u slučajevima iz čl. 113. toga Zakona koju su prouzročili vlasnici odnosno korisnici osiguranog motornog vozila.

Drugostupanjski sud je ocijenio pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je predmetna šteta pokrivena uplatama funkcionalne premije pri čemu se pozvao na odredbu čl. 134. st. 2. ZOZO/08 prema kojoj prihode iz čl. 53. st. 2. ZOZO/08 društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu toga Zakona. Budući je predmetni ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti tuženik sklopio sa svojim osiguranikom prije 1. siječnja 2009., kada je stupio na snagu ZOZO/08, drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljeva šteta nije pokrivena uplatama funkcionalne premije te je, stoga, preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je preinačivši prvostupanjsku presudu tužbeni zahtjev prihvatio.

Prema odredbi čl. 53. st. 1. t. 10. ZOZO/08 prihod obveznog zdravstvenog osiguranja su prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

Prema odredbi čl. 53. st. 2. ZOZO/08 prihod iz stavka 1. točke 10. toga članka izdvajaju društva za osiguranje u postotku od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu za zdravstveno osiguranje (tužitelju) u slučajevima iz čl. 113. toga Zakona koju su prouzročili vlasnici odnosno korisnici osiguranog motornog vozila.

Prema odredbi čl. 113. st. 1. ZOZO/08 Zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: Zavod) je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

Nadalje, prijelaznim odredbama iz čl. 134. st. 2. i čl. 138. ZOZO/08 propisano je da prihode iz čl. 53. st. 2. ZOZO/08 društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu toga Zakona, a isti je stupio na snagu 1. siječnja 2009.

U konkretnom slučaju ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljen je 10. svibnja 2008. odnosno prije stupanja na snagu ZOZO/08, pa budući da na taj ugovor tuženik nije obračunavao i izdvajao postotak naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji iznos bi u smislu odredbe čl. 53. st. 2. ZOZO/08 predstavljao naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz čl. 113. toga Zakona, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da predmetna šteta nije pokrivena uplatama funkcionalne premije.

Stoga odgovor na prvo u reviziji postavljeno pravno pitanje glasi: tuženik kao društvo za osiguranje uplatom prihoda iz čl. 53. st. 1. t. 10 te st. 2. ZOZO/08 nije platio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje sve prouzročene štete iz čl. 113. navedenog Zakona koje su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila, a koje su nastale nakon 1. siječnja 2009. budući da se obveza izdvajanja prihoda iz čl. 53. st. 2. ZOZO/08 (u postotku od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti) odnosi na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene nakon 1. siječnja 2009.

Slijedom izloženog, revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na prvo postavljeno pravno pitanje nije osnovana, pa je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

O drugom u reviziji postavljenom pravnom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu budući je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja, uzeo u obzir tuženikove tvrdnje i prigovore iznijete tijekom postupka. Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Trećim postavljenim pitanjem tuženik osporava pravo tužitelja na zakonsku zateznu kamatu smatrajući da tužitelj nema pravo na zateznu kamatu za razdoblje prije podnošenja tužbe odnosno prije dostave svih dokaza o troškovima liječenja.

Pobijanom presudom tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dana nastanka štete tj. od 24. srpnja 2009. kada je tuženik platio troškove liječenja.

Prema odredbi čl. 124. st. 1. i 2. ZOZO/08 kada se utvrdi da je nastala šteta Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu, a ako šteta ne bude naknađena u određenom roku Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda.

Prema odredbi čl. 124. st. 3. ZOZO/08 Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je o pravu Zavoda na kamate prije nego što je dužnik pozvan na ispunjenje obveze zauzeo pravno shvaćanje u primjeni odredbe čl. 122. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04 i 50/05), a koja je odredba istovjetna odredbi čl. 124. ZOZO/08. Prema tom shvaćanju Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj zakonom i to od dana nastale štete pa i bez obzira da li je Zavod pozvao pravnu osobu za osiguranje imovine (u ovom slučaju tuženika) na isplatu naknade štete prije podnošenja tužbe, a postupanje ili nepostupanje Zavoda prema zakonskoj odredbi koja određuje da će Zavod uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu, nije od utjecaja na početak tijeka zateznih kamata na potraživanje naknade štete temeljeno na navedenim zakonskim odredbama (tako i Vrhovni sud u odlukama broj Rev-1585/11 od 9. lipnja 2015. i Rev-873/07 od 11. rujna 2007.)

Budući je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koji je podudarno s navedenim shvaćanjem revizijskog suda, treće u reviziji postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

O četvrtom pravnom pitanju, a koje se odnosi na zastarni rok, ne ovisi odluka u ovom sporu budući da tuženik u postupku nije isticao prigovor zastare, pa o tom pitanju u pobijanoj odluci nije niti izraženo pravno shvaćanje.

Slijedom navedenog revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje nije dopuštena, pa je u odnosu na ta pitanja, na temelju odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 12. studenoga 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.