Croatian Supreme Court dismisses appeal due to insufficient value declaration under Civil Procedure Law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the revision filed by defendants S.R. and A.R. against a final judgment regarding property ownership. The plaintiffs had declared the case value at 30,000 dinars, which fell below the 50,000 dinars threshold required for a revision to be admissible under the Civil Procedure Law. The court ruled that since the value declaration remained unchanged when new defendants were added, the appeal was legally inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 24. st. 3. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku; čl. 392. ZPP: A revision is inadmissible if the declared value of the subject matter of the dispute does not exceed the statutory threshold for admissibility.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 62/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.B. i K.B. oboje iz B. ... , zastupanih po punomoćniku B.P., odvjetniku iz V., protiv tuženika J.T. iz Č., ... , zastupane po punomoćnici Z.J., odvjetnici iz Č., S.R. iz Č., ... , A.R. iz S., .... , oboje zastupani po punomoćniku Đ.R., odvjetniku iz Č., te A.V. iz S., ... i K.V. iz S., ... , radi utvrđenja prava vlasništva i izdanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tuženika S.R. i A.R. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 24. VI. 1993. godine br. Gž-684/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 19. X. 1992. godine br. P-1387/86-47, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1994. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika S.R. i A.R. odbacuje se kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženice T.J. 23. VI. 1983. godine sa tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje vlasništva tužitelja na nekretnini upisanoj u z.k.ul. br. 511 k.o. S., a č. k. br. 150/b/2/1/1 šuma L. j. u površini od 1 rali i 244 čhv, te izdanja tabularne isprave za istu nekretninu.
Za te i takve tužbene zahtjeve tužitelji su naznačili vrijednost predmeta spora, a to u smislu čl. 186. st. 2. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91) u vezi sa čl. 40. st. 2. ZPP, istina ne u tužbi ali na podnesku - žalbi (str. 15 spisa) u vrijednosti od 30.000 tadašnjih dinara (3 HRD).
U toku postupka proširena je tužba na nove tuženike, međutim, samim proširenjem tužbe i tužbena zahtjeva koji je i dalje ostao isti u odnosu na sve tuženike nije za tužitelje nastalo zakonsko ovlaštenje promjene vrijednosti predmeta spora, jer i tuženici u smislu odredbe čl. 196. st. 2. i 3. ZPP, na koje je proširena tužba s njihovim pristankom moraju primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kada oni u nju stupaju, pa s obzirom da tužitelji nisu bili ovlašteni mijenjati vrijednost predmeta spora s obzirom da nije došlo ni do objektivne promjene tužbenih zahtjeva (a u vrijeme kada su tuženici stupali u parnicu vrijednog predmeta spora je i dalje bila 30.000 tadašnjih dinara), ta ostaje jedina mjerodavna za pitanje dopuštenosti revizije u ovoj pravnoj stvari.
Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, a sve temeljem odredbe čl. 24. st. 3. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku (NN br. 91/92) revizija u ovoj pravnoj stvari bila bi dopuštena da je naznačena vrijednost predmeta spora za tužbene zahtjeve prelazila iznos od 50.000 tadašnjih dinara - 5 HRD, no međutim, kako je naznačena vrijednost predmeta spora iznosom od 30.000 tadašnjih dinara - 3 HRD, to već tako naznačena vrijednost predmeta spora, bez obzira na pitanje djeljivosti činidbe u odnosu na sve stranke u ovom postupku, ukazuje na nedopuštenost revizije.
Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 392. ZPP odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 23. veljače 1994. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.