Legislator Case Law & Legislation
Rev-2232/1990-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on equal liability and procedural limits on damages review.

Case Number Rev-2232/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment that reduced damages to 50% based on equal liability. The defendant argued the plaintiff bore the primary responsibility for the incident, but the court found both parties equally at fault given the worker's presence while the plaintiff stood on the truck. The court upheld the decision because it correctly applied the law and stayed within procedural limits regarding the review of factual findings and specific damage amounts.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal is inadmissible if the second-instance court correctly assessed liability and the appellate court, acting on its own motion, finds no error in the application of law or the review of factual determinations.

Keywords

AI generated
equal liability damages review procedural limits second instance appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2232/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja P. V. iz S. P., zastupanog po punomoćniku Š. D., odvjetniku iz S. P., protiv tuženog G. D., OOUR G. zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 12. III. 1990. br. Gž-211/90, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slav. Požegi od 25. X. 1989. br. P 420/87, u sjednici održanoj dana 18. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Slavonskoj Požegi uvažena je žalba tuženika i preinačena presuda prvostepenog suda tako da izreka glasi:

"Tuženi G. D., OOUR G. iz D. kraj V. dužan je tužitelju P. V. iz S. P. na ime naknade štete platiti iznos od 2.440,80 dinara sa zakonskim zateznim kamatama, time da kamate na iznos od 2.400 dinara teku od presudjenja do isplate, a na iznos od 40,80 dinara od 7. svibnja 1984. godine do isplate, te je dužna tužitelju naknaditi troškove postupka od 5,40 dinara.

Tužitelj je dužan tuženom naknaditi trošak žalbe u iznosu od 184,00 dinara."

Protiv pravomoćne drugostepene presude izjavio je tuženik reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinaku, a podredno ukidanje nižestepenih presuda.

Tužitelj nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužilac izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev te primjenom pravila o podijeljenoj odgovornosti dosudili tužitelju naknadu štete. Za razliku od prvostepenog suda koji je tužitelju bio dosudio 90% utvrdjene naknade, drugostepeni je sud, smatrajući obje stranke podjednako odgovornim za štetu, dosudio tužitelju preinakom prvostepene presude 50% od utvrdjene naknade.

Odluku drugostepenog suda pobija tuženik ističući da je tužitelj pretežnim dijelom odgovoran za štetu koju je pretrpio, jer da nije smio stajati na mjestu gdje je stajao u vrijeme kad je vršen utovar, dok u pogledu visine pojedinih odštetnih stavki ništa konkretno ne prigovara.

Neosnovano tuženik pobija drugostepenu presudu. Ovo s razloga što je drugostepeni sud pravilno ocijenio, s obzirom na utvrdjeno činjenično stanje, podjednaku odgovornost obje stranke, jer koliko se tužitelju može prigovoriti što je stajao na kamionu u vrijeme utovara, može se bar toliko i radniku tuženika koji se upustio u vršenje utovara robe viljuškarom na kamion dok se tužitelj nalazio na tom kamionu.

U vezi pak visine utvrdjene naknade, ovaj sud je pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP), ispitao drugostepenu presudu i u pogledu visine pojedinih odštetnih stavki te našao da je naknada štete utvrdjena u realnim i prihvatljivim okvirima (ukoliko se radi o nematerijalnoj šteti), a što se tiče materijalne štete utvrdjeni iznos ovaj sud i nije mogao preispitati, jer bi time dirao u činjenično utvrdjenje, što u ovom stadiju postupka nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP).

Slijedom izloženog, a jer nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, niti počinjena ona procesna povreda na koju revizijski sud mora paziti i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), trebalo je reviziju primjenom odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 18. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.