Revr-814/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari prvotužitelja E. T. iz P., drugotužiteljice D. A. iz L., i trećetužiteljice M. S. iz P., koje zastupaju punomoćnici M. K., R. M. - B. i L. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., R. M.-B. i L. M. u P., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-544/13-2 od 18. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1488/12-9 od 23. studenoga 2012., u sjednici održanoj 17. svibnja 2016.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-814/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), ističući da odluka u sporu ovisi o rješavanju pitanja važnog za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 814/13-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari prvotužitelja E. T. iz P., drugotužiteljice D. A. iz L., i trećetužiteljice M. S. iz P., koje zastupaju punomoćnici M. K., R. M. - B. i L. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., R. M.-B. i L. M. u P., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-544/13-2 od 18. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1488/12-9 od 23. studenoga 2012., u sjednici održanoj 17. svibnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Dopuna revizije tužitelja od 10. veljače 2014. odbacuje se kao nepravovremena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ da tužitelju E. T. isplati sveukupno 7.000,00 kn zajedno sa zakonskom kamatom, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 3.312,50 kn sve u roku od 8 dana.“
„Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ da tužiteljici D. A. isplati sveukupno 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom kamatom, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 kn sve u roku od 8 dana.“
„Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ da tužiteljici M. S. isplati sveukupno 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom kamatom, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 kn sve u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se prvo tužitelju, drugo tužiteljici i treće tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak svako u iznosu od po 1.083,00 kn u roku od 8 dana.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-1488/12-9 od 23. studenog 2012. godine.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), ističući da odluka u sporu ovisi o rješavanju pitanja važnog za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelji su 10. veljače 2014. prvostupanjskom sudu dostavili dopunu revizije, a prvostupanjski sud je tu dopunu revizije ovom sudu dostavio u privitku podneska zaprimljenog u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 17. veljače 2014.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije dopuštena, a dopuna revizije tužitelja od 10. veljače 2014. nije pravovremena.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja, kao državnih službenika koji u Okružnom zatvoru u P. rade na poslovima osiguranja (pravosudni policajci) za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u smislu čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10 - dalje: KU) za utuženo razdoblje.
Sudovi su odbili tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane ocijenivši da je rad tužitelja kod tuženice organiziran u smjenama prema unaprijed utvrđenom rasporedu koji se ponavlja, u smislu odredbe čl. 44. st. 6. KU, pa se povećanje plaće za prekovremeni rad obračunava sukladno odredbi čl. 44. st. 10. KU, a ne u smislu odredbe čl. 44. st. 11. KU kojim je reguliran način povećanja plaće za prekovremeni rad organiziran na drugačiji način. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz sadržaja citiranih, mjerodavnih odredbi ZPP za odlučivanje o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje revizijskog suda o osnovanosti izvanredne revizije.
Revidenti su u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavili materijalnopravno pitanje: „Da li se način rada kod kojeg je raspored pristupanja u službu stalno drugačiji ima smatrati radom organiziranim na drugačiji način te da li se prekovremeni sati ostvareni na ovakav način rada trebaju obračunati prema odredbi čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora?“.
Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije u smislu naprijed citirane odredbe čl. 382. st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena.
Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda revidenti u reviziji nisu naveli razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Iz sadržaja revizije proizlazi da su tužitelji reviziju sastavili kao redovnu reviziju iako su u reviziji određeno naveli da podnose izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, navodi revizije svode se na opširno obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a takve navode revizijski sud ne može uzeti u obzir niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti u slučaju kad odlučuje povodom izvanredne revizije.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 4. ZPP propisano je da se revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi dopuna revizije bila pravovremena i ta dopuna mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.
Iz spisa proizlazi da je punomoćniku tužitelja drugostupanjska presuda dostavljena 12. travnja 2013., a dopuna revizije tužitelja prvostupanjskom sudu dostavljena je 10. veljače 2014. Dakle, dopuna revizije je prvostupanjskom sudu dostavljena protekom prekluzivnog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP jer je zadnji dan roka za podnošenje revizije i dopune revizije tužitelja bio 13. svibnja 2013. (ponedjeljak).
Budući da su tužitelji dopunu revizije prvostupanjskom sudu podnijeli protekom prekluzivnog roka određenog čl. 382. st. 4. ZPP dopuna revizije je nepravovremena u smislu čl. 389. st. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. svibnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.