Rev-105/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj. Rev-105/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Općinski fond za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti u S.B., koji zastupa Javni pravobranitelj Općine S.B., protiv tuženika DP U. S.B... .. br. ., koje zastupa punomoćnik V.J. odvjetnik u S.B., radi ispražnjenja poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 15. listopada 1993. posl. br. Gž-588/93., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. svibnja 1993. posl. br. P-937/92., u sjednici održanoj dana 23. svibnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika DP U. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. svibnja 1993. posl. br. P- 937/92. suđeno je:

"Tuženik DP U. S. B.... br. ., dužan je tužitelju Općinski fond za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti iz Sl. Brod predati ispražnjenje poslovnog prostora u S. B.... br. ., u ukupnoj površini 32 m5 u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude kao i naknaditi parnični trošak u iznosu 203.600 HRD u roku od 15 dana, a sve to pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Požegi od 15 10. 1993. posl. br. Gž-588/93. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da sud revizuiju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92

- dalje ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom Državnom odvjetništvu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju tuženika niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti. Također, ne postiji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Ovo iz razloga što revident nastoji dokazati proturiječnost glede odlučnih činjenica da li je zakupnina plaćena i kada je plaćena suprostavljajući utvrđenju suda prvog stupnja da zakupnina nije plaćena navod tuženika u odgovoru na tužbu u kojem je tvrdio da je zakupnina plaćena pri čemu posve gubi iz vida da je zastupnik tužitelja podneskom od 13. travnja 1993. godine, dostavio specifikaciju dužne zakupnine iz koje se vidi zaduženje za zakupninu po mjesecima kao i vrijeme uplate pojedinih iznosa zakupnine tužitelju od strane tuženika uz oznaku na koju se zakupninu uplata odnosi. Tuženik je u podnesku od 20. svibnja 1993. godine, (List 25.) naveo:"Tuženik izvještava naslovni sud da nema primijedbi na specifikaciju dostavljenu od strane tužitelja" pa su niži sudovi imali osnova za zaključak da dug prema specifikaciji tužitelja a s osnova neplaćene zakupnine nije sporan. Zbog navedenih razloga, po ocjeni ovoga suda nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pozivanje revidenta u revizijskoj fazi postupka na postojanje uplate od 16. ožujka 1992. godine u iznosu od 27.315 HRD predstavlja iznošenje novih činjenica u reviziji. Kako se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešene ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ove revzijske navode revizijski sud nije mogao uzeti u obzir prilikom ocjene osnovanosti revizije.

Sud prvog stupnja je utvrdio, da sud drugog stupnja ocjenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca zaključen 22. ožujka 1990. godine ugovor o zakupu poslovnih prostorija za poslovni prostor u S. b. u ul. ... br. . u ukupnoj površini od 132 m5 čija zakupnina iznosi mjesečno 5.825 HRD i dospjeva za naplatu petog u mjesecu,

- da je tuženik dana 23. ožujka 1992. godine dugovao na ime zakupnine iznos od 40.069 HRD,

- da je tužitelj opomenuo tuženika na platež zakupnine opomenom koju je tuženik primio 30. ožujka 1992. godine, u kojoj je tužitelj naznačio da će pokrenuti postupak za odustanak od ugovora,

- da je tužitelj odustao od ugovora o zakupu poslovnih prostorija izjavom od 25. lipnja 1992. godine koju je izjavu tuženik primio 29. lipnja 1992. godine,

- da je iz uvida u priložene kopije uplatnica utvrđeno da uplata dužne zakupnine nije izvršena u roku od dva mjeseca upućene opomene.

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužitelja ocjenili osnovanim.

Ovo iz razloga što prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine", br. 52/71 - dalje ZPZP) zakupodavac može odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u svako vrijeme, bez obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, ako zakupac ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od dva mjeseca od dana saopćenja opomene zakupodavcu s tim da prema odredbi čl. 52. st. 1. spomenutog zakona ako zakupac kojemu je učinjena izjava o odustanku od ugovora ne preda ispražnjene poslovne prostorije u roku određenom čl. 51. ovoga zakona može zakupodavac tužbom tražiti predaju ispražnjenih poslovnih prostorija.

U ovoj pravnoj stvari doista su se ispunile sve zakonske pretpostavke za prestanak ugovora o zakupu poslovnih prostorija. To zato što tuženik nije platio dužnu zakupninu u roku od dva mjeseca nakon primitaka opomene kako to propisuje odredba čl. 49. toč. 2. ZPZP. Plaćanje zakupnine nakon što je izjavom o odustanku već prestao ugovor o zakupu poslovnih prostorija nije od pravnog značenja u odnosu na pravo zakupodavca da primijenom čl. 52. st. 1. ZPZP traži ispražnjenje i predaju poslovnih prostorija koje su bile predmet tog ugovora o zakupu koji je prestao odustankom.

Ulaganje sredstava tuženika u popravak oštećenja zakupljenih prostorija (računi List 26 i 27 spisa) odnose se na oštećenja nastala nakon što je izjavom o odustanku prestao ugovor o zakupu i nisu pravno odlučna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Na navode revidenta valja još odgovoriti da neplaćena zakupnina koja je bila razlogom za odustanak tužitelja od ugovora o zakupu odnosi se, kao što proizlazi iz toč. 2. činjeničnih navoda tužbe i specifikacije tužitelja (8/A) na zaduženje iz 1990, 1991 i do 3 mjeseca 1992. godine, pa navod revidenta da je područje Općine Slavonski Brod od kraja ožujka 1992. godine bilo izloženo teškim razaranjima zbog neprijateljskog djelovanja ne dovodi revidenta u povoljnjiju pravnu situaciju jer takvih okolnosti nije bilo u vrijeme kad je dospjela zakupnina pa iste nisu mogle biti razlogom neplaćanja zakupnine.

Zgob navedenih je razloga ovaj sud ocjenio da se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti i koji revident navodi u reviziji te je revizija tuženika primijenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.