Rev-x-304/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 304/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, te Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gžx-277/14-2 od 7. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Pn-1873/13-142 od 30. travnja 2014., u sjednici održanoj 29. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete isplati iznos od 42.828,00 kn i 13.700,00 kn te troškove parničnog postupka, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke).

Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 17.539,24 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom kao neosnovana odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv ove presude reviziju je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovih primjeni, a s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u reviziji kao pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje slijedeće:

„- Da li povredu načela ravnopravnosti stranaka i slobode ocjene dokaza sud čini kada arbitrarno ocjenjuje dokaze kako je to prednje navedeno.

- Da li načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva ocjenu dokaza koja mora izdržati sud logičkog i životnog zaključivanja.

- Da li je sud dužan potanko obrazložiti zbog čega ne daje vjeru iskazu pojedinih svjedoka, odnosno barem dijelu tog iskaza kako bi se stav suda o poklanjanju vjere pojedinog svjedoka mogao ispitati ili je dovoljno da sud navede da svjedoku ne vjeruje bez prethodnog obrazloženja.

- Da li se izraz „oko 30 do 50 metara“, „između 70 do 100 metara“, „dugo bio zaustavljen“ u stavu slobodne ocjene dokaza mogu nazivati preciznim te na njima graditi uvjerenje suda o neuvjerljivosti jer su previše precizni nakon 14 godina štetnog događaja.

- Da li u žalbenom postupku kakav je uslijedio u ovom slučaju može odlučiti sudac pojedinac, a nakon što je dva puta o žalbama odlučivalo vijeće suda drugog stupnja.

- Da li je došlo do povrede prava na pravično suđenje ako sud bez potankog obrazloženja ne daje uvjerljive i logične razloge zbog čega je iskazu nekog od svjedoka dao vjeru, a nekome ne, odnosno da li je dijelu iskaza nekog svjedoka dao vjeru ili ne.

- Da li je došlo do povrede prava na pravično suđenje ako sud drugog stupnja na iscrpne i obrazložene žalbene navode ne odgovori, odnosno ne obrazloži zbog čega ih smatra neosnovanim na jednako tako ili približno tako uvjerljiv i obrazložen način. - Da li je došlo do povrede prava na pravično suđenje ako zbog neobrazlaganja suda zbog čega ne poklanja vjeru iskazu svjedoka neka od parničnih strana nije u mogućnosti (zbog nedostatka jasnog i razložnog obrazloženja) takav zaključak suda podvrći ispitivanju i kritici, a zbog čega nije u mogućnosti ocijeniti niti izglednost svog pravnog lijeka.“

Izlažući razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident samo paušalno ponavlja tekst odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ističući da „odluka u sporu ovisi o rješenju i materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni.“ Pritom ne izlaže nikakve posebne razloge zbog kojih bi odluka u sporu ovisila o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti prilaže odluke ovog revizijskog suda u kojima bi o sličnom materijlnopravnom i postupovnopravnom pitanju bilo zauzeto drugačije pravno shvaćanje koje nije podudarno sa tim shvaćanjem.

Naime, citiranim navodima tužitelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već je zapravo na uopćen način osporena pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, radi čega takva revizija ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.