Rev-x-1186/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1186/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja „R.“ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice J. M. iz D. S., koju zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 855/15-3 od 1. srpnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama broj P - 277/01 od 28. listopada 2014., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je temeljem odredbe čl. 342. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispravljena očita pogreška u pisanju presude istog suda br. 4. P – 277/01-109 od 20. srpnja 2011. na način da umjesto prezimena „M.“, kako je napisano u navedenoj presudi, treba ispravno pisati „M.“.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a je podnijela tuženica s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje preinači shodno navodima iznijetim u reviziji.

Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlog zbog kojeg revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica, pozivom na već zauzeta shvaćanja ovog suda (Revt – 183/2011 od 12. listopada 2011.), različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Zagrebu br. Gž – 4662/06 od 7. studenog 2006., Županijski sud u Bjelovaru br. Gž – 1484/09 od 7. siječnja 2010. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske br. Pž – 4853/04 od 18. listopada 2006.), te nepodudarnost odluke drugostupanjskog suda s tim shvaćanjem, postavlja pitanje; „...da li je sud ovlašten ispravljati pogreške koje nije počinio on već sama stranka, preciznije ako je tužitelj pogrešno označio ime i prezime protivne strane, da li sud ima pravo nakon pravomoćnosti presude ispravljati takve pogreške?“

U konkretnom slučaju, u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a, ispravljena je očita pogreška u pisanju presude istog suda br. 4. P – 277/01-109 od 20. srpnja 2011. na način da je umjesto prezimena tuženice „M.“, kako je napisano u navedenoj presudi, ispravno naznačeno „M.“. Istovjetnost tuženice u postupku je shodno odredbi čl. 106. st. 1., te čl. 338. st. 1. ZPP- a, ispravno određena identifikacijskim brojem stranke i njenim prebivalištem (kako je to prema utvrđenju nižestupanjskih sudova pravilno navedeno i u punomoći koju je tuženica izdala svojoj punomoćnici u ovom postupku).

U navedenom nije riječ o istim postupovnim pretpostavkama kao u odlukama na koje se u reviziji poziva tuženica, pa ne može biti riječi niti o nepodudarnom pravnom shvaćanju izraženom u odlukama na koje se podnositeljica revizije poziva u odnosu na pobijanu odluku u ovom sporu. Zbog navedenog se ni pravno pitanje kako ga je postavila tuženica ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Zbog navedenog je na temelju odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.