Gzp-6/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 6/06-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja M.-T. d.o.o.D., koje zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. siječnja 2006., dana 31. siječnja 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Trgovački sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-4546/1998 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju M.-T. d.o.o. D. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 12.000,00 (dvanaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 18.siječnja 2006. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05- ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u žalbenom postupku koji se vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-6132/03, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-4546/98 i očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 2.ožujka 2006., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01- dalje:Ustav):

-da je tužitelj M.-T. d.o.o. D., podnio 29. prosinca 1998. tužbu kod Trgovačkog suda u Zagrebu, protiv tuženika G.-I. d.d. Z., radi isplate;

-da je sud rješenjem od 2. listopada 2000. vratio tužbu radi ispravke i dopune, te je tužitelj uz podnesak od 23. listopada 2000. dostavio odgovarajuću dokumentaciju i isprave kao dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev;

- da je rješenjem od 31. listopada 2000. sud ponovno pozvao tužitelja da dostavi dva primjerka tužbe, što je tužitelj uz podnesak od 15. studenoga 2000. i učinio;

- da je ročište zakazano za dan 21. siječnja 2001. sud odgodio na neodređeno vrijeme, naloživši tužitelju da označi točnu adresu tuženika, čemu je tužitelj i udovoljio u podnesku od 23. veljače 2001.;

- da je na ročištu održanom 8. svibnja 2001. tuženiku dodijeljen rok od 8 dana radi očitovanja na tvrdnje tužitelja, a istovremeno je naloženo i tužitelju da se u istom roku očituje na podnesak tuženika koji će biti dostavljen;

-da je na slijedećem ročištu održanom 26. lipnja 2001. punomoćnik tuženika predao u spis svoje pisano očitovanje te je odloženo ročište za 9. listopada 2001., kako bi se tužitelju ostavio rok radi očitovanja;

-da je ročište zakazano za 9. listopada 2001., sud ponovno odgodio za 27. studenog 2001., kako bi se tužitelj mogao očitovati na netom iznesene tvrdnje tuženika;

-da je na ročištu održanom 27.studenog 2001.sud neposredno uručio tuženiku podnesak tužitelja od 19.studenog 2001.te je tuženiku dodijelio rok od 15 dana radi očitovanja na navedeni podnesak tužitelja;

- da je, nakon što je na ročištima održanim 22.siječnja 2002. i 16.travnja 2002.saslušao svjedokinju M. K., sud odgodio ročište od 28. svibnja 2002., za 12. lipnja 2002. naloživši ponovno strankama da se očituju na do tada istaknute njihove tvrdnje i navode;

- da je 12. lipnja 2002. sud zaključio glavnu raspravu i donio presudu pod posl.brojem

P-4546/1998. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev;

- da je protiv te presude tuženik 29. travnja 2003. podnio žalbu te je spis 2. rujna 2003. dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske;

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 10. listopada 2006. donio rješenje posl. broj Pž-6132/03-3 kojim je ukinuta pobijana presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje za razmatranje, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku počinje s danom podnošenja tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (29.prosinca 1998.) a završava s danom donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi osam (8) godina, jedan (1) mjesec i dva (2) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako vrijeme trajanja ovog sudskog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu da je Trgovački sud u Zagrebu po proteku gotovo dvije godine od zaprimanja tužbe istu dostavio tužitelju radi ispravka i dopune (tužbu je zaprimio 29.prosinca 1998. a rješenje kojim je tužitelja pozvao na ispravak i dopunu tužbe donio je 2.listopada 2000.). Osim toga, Trgovački sud u Zagrebu je u dva navrata (rješenjima od 2.listopada 2000. te od 31.listopada 2000.) pozivao tužitelja na dopunu i ispravak tužbe ( prvi puta kako bi tužitelj dostavio odgovarajuću dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev a drugi puta kako bi tužitelj dostavio dva primjerka tužbe) iako je to mogao učiniti samo jednim rješenjem, što sve ukazuje na to da Trgovački sud u Zagrebu postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

Međutim i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je tek po proteku nešto više od tri godine donio odluku o žalbi tuženika iako se, po mišljenju ovog suda, ne radi o složenijem predmetu, što isto tako ukazuje na neučinkovitost postupanja i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

Isto tako ovaj sud ocjenjuje da podnositelj zahtjeva, kao tužitelj u parničnom postupku, nije svojim postupanjem pridonio duljini trajanja postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj pa je stoga temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. siječnja 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.