Rev-1223/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz V., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika C. " d.d. - F. V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 14. ožujka 1996. godine broj Gž-397/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 13. prosinca 1995. godine broj P-411/94, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2000. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1223/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredb čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijlano pravo, pa prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1223/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz V., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika C. " d.d. - F. V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 14. ožujka 1996. godine broj Gž-397/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 13. prosinca 1995. godine broj P-411/94, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je da tuženik isplati tužitelju iznos od 2.220,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija. Ujedno je suđeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o parničnom trošku, te predlaže da se ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i da se nakon uvida u spis vojne komisije koja je utvrđivala postotak invaliditeta ponovno sasluša medicinski vještak. Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredb čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijlano pravo, pa prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski sud ne može ni razmatrati pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja.
Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da je tužitelj kao radnik Medicinskog centra Vinkovci bio osiguran kod tuženika na temelju police za kombinirano kolektivno osiguranje za slučaj trajnog invaliditeta uslijed nezgode do iznosa od 30.000,00 DEM.
Kod takvog ugovora o dobrovoljnom osiguranju prava i obveze stranaka proizlaze iz sadržaja samog ugovora, općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora i tablica za određivanje invaliditeta.
Prema tome, činjenica što je tužitelju po sasvim drugim propisima i po drugom osnovu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida sa 30% oštećenja nije u ovom sporu od značaja.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je prihvatio utvrđenje, da prema toč. 122a. tablice za određivanje postotka invaliditeta tužene, invaliditet tužitelja zbog nezgode koju je pretrpio 3.1.1993. godine iznosi 5% radi umanjenih rotacionih pokreta lijevog ramena za 20% prema van i prema unutra, pa tužitelj od ugovorene svote ne može ostvariti više od 5%.
Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen odgovarajući iznos za 3% invaliditeta, niži sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava dosudili od ugovorene svote još razliku za 2% invaliditeta.
Niži sudovi su donijeli odluku o troškovima postupka pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, ocijenjujući o kolnosti da je tužitelj tijekom cijelog postupka neosnovano osporavao da je od tuženika primio djelomičnu isplatu s osnova invaliditeta, kao i da je tužitelj uspio u parnici samo u manjem dijelu.
Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje revident upućuje u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 16. ožujka 2000. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.