Rev-2479/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2479/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Nenadu Perinu, u pravnoj stvari prvotužitelja I. D. iz Z., i drugotužiteljice T. D.-N. iz Z., koje zastupa punomoćnica Lj. M.-P., odvjetnica u Z., protiv tužene Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3002/10-2 od 27. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2116/06-19 od 18. prosinca 2009., 3. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim prvotužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznos od 80.844,88 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2001. do isplate (točka I. izreke), a drugotužiteljica isplatu iznosa od 82.850,26 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2001. do isplate (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Tužbenim zahtjevom tužitelji traže isplatu određenih novčanih iznosa pa se kao

l. 35. st. 1. ZPP). Međutim,

vrijednost predmeta spora uzima vrijednost glavnog zahtjeva (č

kod utvrđivanja dopuštenosti revizije u ovom parničnom predmetu glavnice iz postavljenih tužbenih zahtjeva se ne zbrajaju. Ovo zbog toga što tužitelji u ovoj parnici imaju položaj običnih suparničara (čl. 200. ZPP). To znači da je svaki od njih samostalna stranka, iako su, u skladu s pravom danim im čl. 196. st. 1. toč. 2. ZPP, tužili jednom tužbom. Na temelju rečenog vrijednost predmeta spora novčanog zahtjeva prvotužitelja odgovara utuženom iznosu od 80.844,88 kuna, a drugotužitljice utuženom iznosu od 82.850,26 kuna.

S obzirom da iz rečenog proizlazi da vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva svakog pojedinog tužitelja ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, revizija prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela. To znači da pitanje mora biti individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju, u okviru koje zakonske norme ili određenog pravnog instituta, je riječ.

Uz to stranka mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a neki razlozi za to su primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata u čl. 382. st. 3. ZPP, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Ovo zbog toga što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U predmetnoj reviziji revidenti ne navode određeno pravno pitanje i ne izlažu određene razloge zbog kojih neko pitanje, da je postavljeno, smatraju važnim radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Odnosno, revizija ne sadrži procesne pretpostavke za dopuštenost revizije propisane čl. 382. st. 3. ZPP, pa je predmetna revizija nedopuštena i prema čl. 382. st. 2. ZPP.

Na temelju navedenog, u skladu s čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. siječnja 2012.

Sudac:

Nenad Perin, v.r.