Rev-1939/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1939/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz Z., koga zastupa punomoćnik E.G., odvjetnik u Z., protiv tužene "C. -o. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. veljače 1993. br. Gž-10546/1992-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. listopada 1992. br. Pn-609/92, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 1994.

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, preinačuju presude Okružnog suda u Zagrebu (sada Županijski sud u Gradu Zagrebu) od 16. veljače 1993. br. Gž-10546/1992-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 20. listopada 1992. br. Pn-609/92 u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva i u odluci o parničnom trošku, te sudi:

Tužena "C. -o. " d.d. iz Z. dužna je tužitelju D.P. iz Z. povrh dosuđenog iznosa naknade štete platiti još iznos od 450 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 20.X. 1992. do isplate i platiti mu na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 583 kune, sve u roku od 15 dana.

Revizija se odbija u odnosu na ostali odbijajući dio navedenih presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezana je tužena da plati tužitelju na ime naknade štete iznos od 4,900.000 HRD (sada 4.900 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 20.X. 1992. do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 179.687 HRD (sada 179,68 kuna) dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 600.000 HRD (sada 600 kuna).

Presudom suda drugog stupnja odlučujući o žalbama obiju stranaka djelomično je uvažena žalba tužene i preinačena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu na način da je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,600.000 HRD (sada 1.600 kuna) te mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 71.500 HRD (sada 71,50 kuna).

Protiv odbijajućeg dijela presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u smislu navoda revizije, podredno da se ista presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te traži naknadu troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđeno je, da je tužitelj u prometnoj nesreći dana 25.I. 1992. kada je na njega naletio osobni automobil zadobio teške tjelesne ozljede (prijelom glavice lisne kosti lijeve potkoljenice, brojne posjekotine lica u kojima su bile krhotine stakla, ranu razderotinu nosa, natučenje i oguljotine oba koljena i potkoljenice, prijelom glavice lisne kosti) od kojih povreda je pretrpio tjelesne bolove jačeg intenziteta trajnog karaktera u trajanju od osam do deset dana, srednje jakosti povremeno oko deset dana i povremeno slabe bolove u trajanju od dva do tri mjeseca, te da je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja a nakon toga sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od šest do sedam dana i kasni strah u trajanju od dva mjeseca. Tužitelju su ostale trajne posljedice u vidu umjerene bolnosti i ograničenosti pokreta lijevog koljena ili blaže oslabljenu mišićnu građu i snagu lijeve noge što umanjuje njegovu opću životnu i radnu sposobnost za 10%. Tužitelju su ostali na licu više desetaka ožiljaka veličine do 10 mm koji su jače izbočeni što predstavlja naruženost jačeg stupnja. Tužitelj je rođen 1971. godine.

S obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti te duševnih bolova zbog naruženosti primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZOO) sud prvog stupnja dosudio je tužitelju za pretrpljene fizičke bolove naknadu u iznosu od 1,000.000 HRD od zatraženog iznosa od 1,500.000 HRD, za strah u iznosu od 700.000 HRD od zatraženog iznosa od 800.000 HRD, za naruženost u iznosu od 1,600.000 HRD od zatraženog iznosa 5,500.000 HRD, dok je udovoljio zahtjevu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.600.000 HRD.

Sud drugog stupnja snizio je navedene naknade i to naknadu za pretrpljene fizičke bolove na iznos od 600.000 HRD, za strah na iznos od 300.000 HRD, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti na iznos od 1,000.000 HRD i za naruženost na iznos od 1,400.000 HRD.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 200. ZOO kada je odlučio o visinama navedenih naknada, osim za duševne bolove zbog naruženosti. Naime, s obzirom na jačinu duševnih boli zbog naruženosti i pri tome imajući u vidu dob tužitelja, ovaj revizijski sud drži da je tužitelju primjerena pravična novčana naknada za naruženost u iznosu od 1.850 kuna, pa je tužitelju dosudio razliku te naknade u iznosu od 450 kuna.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredaba čl. 393. i 395. st. 1. ZPP.

Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 7. prosinca 1994.

Ovim prijepisom presude zamjenjuje se raniji prijepis presude.

U Zagrebu, 3. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.