Gzp-790/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 790/11-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja B. G. iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 21. travnja 2011., 24. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3714/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju B. G., u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 21. travnja 2011., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Puli pod posl. be. P-661/01, te pred Županijskim sudom u Puli, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž- 3714/10, očitovanja tog suda te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 8. ožujka 2001. pred Općinskim sudom u Puli (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja B. G. iz P., …, zastupanog po punomoćniku S. O., odvjetniku iz P., protiv I-tuženice D. Ž. iz Z., …, i II-tuženika B. R. iz P., …, oboje zastupanih po punomoćniku V. J., odvjetniku iz P., radi isplate iznosa od 60.033,81 kunu. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-661/01;

- na ročištu održanom 25. travnja 2001. tuženici su iznijeli odgovor na tužbu;

- ročište određeno 21. lipnja 2001. odgođeno je zbog bolesti suca;

- podneskom od 30. srpnja 2001. tužitelj je dostavio dodatnu dokumentaciju, a rješenjem od 12. rujna 2001. naređeno je odvjetniku V. J. da u roku od 8 dana podnese punomoć za zastupanje tuženika;

- nakon što je tužitelj po nalogu suda uredio tužbeni zahtjev podneskom od 19. listopada 2001., na ročištu održanom 11. listopada 2001. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i II-tuženika. Tuženici su pritom dostavili dodatnu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 5. studenog 2001. je tužitelj predložio da mu se odredi kraći rok kako bi dostavio dokaz o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, te se očitovao podneskom od 8. studenog 2001.;

- ročište određeno 3. prosinca 2001. je odgođeno jer je tuženik u međuvremenu platio dio iznosa na račun tužitelja;

- na ročištu održanom 17. prosinca 2001. sud je odredio da će od Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave P., zatražiti relevantne podatke, što je i učinio dopisom 21. prosinca 2001., dok je dopisom od 15. veljače 2002. požurio postupanje po prethodnom dopisu, kojem je udovoljeno 22. veljače 2002.;

- ročište od 10. listopada 2002. je odgođeno na prijedlog tužitelja, a radi provjere točnih uplata glavnice od strane tuženika;

- na ročištu održanom 5. studenog 2002. tužitelj je u spis predao podnesak, te je tuženik zamolio za dodjelu kraćeg roka radi očitovanja, čemu je udovoljeno 19. studenog 2002.;

- na ročištu održanom 11. prosinca 2002. određeno je provođenje financijskog vještačenja, temeljem prijedloga tužitelja kojemu je naloženo u roku od 15 dana uplatiti predujam;

- tužitelj je ponovo pozvan na plaćanje predujma dopisom od 27. ožujka 2003., u roku od 15 dana;

- tužitelj je predujam uplatio 14. travnja 2003.;

- na ročištu održanom 4. listopada 2005. pozvan je tužitelj da se u roku od 15 dana očituje o tome da li i nadalje ustraje pri prijedlogu za financijsko vještačenje, o osobi vještaka i o točnim okolnostima na koje bi se predloženi dokaz imao odnositi. Također je određeno da će se pribaviti podatak-ispis zakonskih zateznih kamata za relevantno razdoblje;

- tužitelj je podneskom od 25. listopada 2005. uredio tužbeni zahtjev;

- dopisom od 27. listopada 2005. godine pozvan je tužitelj da se u roku od 15 dana očituje sukladno raspravnom zapisniku od 4. listopada 2005., te su od ovršne pisarnice Općinskog suda u Puli zatraženi podaci o ispisu zakonskih zateznih kamata, koji su zaprimljeni 30. studenog 2005.;

- tuženik se očitovao podneskom od 25. siječnja 2006., a tužitelj podneskom od 2. ožujka 2006., kojim je dostavio i dodatnu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 6. ožujka 2006. određeno je da će se u ovoj pravnoj stvari provesti financijsko vještačenje,

- rješenje o vještačenju doneseno je 26. veljače 2010.;

- 11. ožujka 2010. zaprimljen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka, na koji se tužitelj očitovao 8. travnja 2010.;

- na ročištu održanom 13. travnja 2010. zaključeno je raspravljanje;

- na ročištu za objavu presude održanom 28. travnja 2010. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-661/01 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev

- 16. kolovoza 2010. godine zaprimljena je žalba tužitelja protiv navedene presude, a 23. kolovoza 2010. godine zaprimljena je i žalba tuženika, na koju je tužitelj odgovorio 24. rujna 2010., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Puli na daljnje postupanje;

- spis je kod Županijskog suda u Puli zaprimljen 5. studenog 2010. pod posl. br. Gž- 3714/10. Postupak je u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (8. ožujka 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (24. listopada 2011.), što iznosi ukupno 10 (deset) godina, 7 (sedam) mjeseci i 16 (šesnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 10 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 14 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem stranaka te provođenjem vještačenja. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, od predujma uplaćenog 14. travnja 2003. pa do slijedeće radnje u postupku – ročišta održanog 4. listopada 2005. – zamjećuje se razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju duljem od dvije godine, a od ročišta održanog 6. ožujka 2006.do donošenja rješenja o vještačenju (26. veljače 2010.) razdoblje neaktivnosti dulje od tri godine, iz čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i dostavljanje dodatne dokumentacije, te isticanje prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i provođenjem vještačenja. Nadalje, ovaj sud je uočio kako je tužitelj svoj podnesak predao protivnoj strani neposredno na ročištu održanom 5. studenog 2002., čime je onemogućio da se o sadržaju podnesaka raspravlja istom na ročištu, zbog čega je sud ročišta morao odgađati i tuženiku odrediti rok za očitovanje. Zamijećeno je, također, kako je na prijedlog tužitelja odgođeno ročište određeno 10. listopada 2002. Osim toga, tužitelj nije postupio sukladno nalogu suda s ročišta održanog 11. prosinca 2002. i u roku od 15 dana uplatio predujam za vještačenje što ga je sâm bio naknadno predložio, zbog čega ga je sud morao naknadnim dopisom pozivati da to učini (27. ožujka 2003.). Jednako tako, na ročištu održanom 4. listopada 2005. pozvan je tužitelj da se o prijedlogu za vještačenje očituje u roku od 15 dana, što međutim tužitelj nije učinio, te ga je sud morao naknadnim dopisom od 27. listopada 2005. pozvati da to učini, čemu je tužitelj udovoljio tek podneskom od 2. ožujka 2006. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, , već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem vještačenja, ali i izvršiti uvid u opsežnu dokumentaciju.

Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 8.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. listopada 2011.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.