Rev-916/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 916/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik u O., protiv tuženika Grada Vinkovaca, kojeg zastupa generalna punomoćnica S. Č., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. srpnja 2003. godine broj Gž- 622/03, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 29. siječnja 2003. godine broj P-1768/02, u sjednici održanoj dana 28. travnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru od 10. srpnja 2003. godine broj Gž- 622/03 i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom od 28. siječnja 2003. godine do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 4.330,00 kn dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kome je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva, a uvažio je žalbu tuženika te preinačio dio prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i za trošak postupka i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, a odbio je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne čnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da povrede odredaba parni

revizijski sud preinači nižestupanjske presude i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te traži trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati naknadu nematerijalne štete za duševne boli koje trpi zbog posljedica šikanoznog i podcjenjivačkog ponašanja prednika tužitelja RO V. V.. U revizijskoj fazi postupka sporno je da li Grad Vinkovci raspolaže sredstvima sa kojima bi mogao naknaditi tu štetu tužitelju nakon što je zaključen stečajni postupak nad RO V..

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je:

- tužitelj bio u radnom odnosu u RO V. V. više od 20 godina te da je nezakonito i iz šikanoznih razloga odstranjen iz te radne organizacije,

- da je tužitelj uspio u radnom sporu, time što je presuda Suda udruženog rada poništena, a da mu je tijekom stečajnog postupka RO V. u cijelosti naknađena materijalna šteta, dok ga je stečajno vijeće uputilo da pred sudom pokrene postupak radi utvrđivanja osporenog potraživanja radi naknade nematerijalne štete što je on učinio,

- da je izvršno vijeće Skupštine općine Vinkovci dana 23. travnja 1990. godine donijelo Odluku o davanju suglasnosti za prijenos preostale imovine (sredstava), prava i obveza RO V. u stečaju,

- da je Okružni privredni sud u Osijeku svojim rješenjem od 26. travnja 1990. godine broj L-39/88 zaključio stečajni postupak nad RO V. V. sa danom 26. travnja 1990. godine, pri čemu je preostalu imovinu, sredstva i prava stečajnog dužnika nakon podmirenja svih troškova stečajnog postupka prenio na Skupštinu općine Vinkovci, te da ista odgovorna za obveze stečajnog dužnika do visine vrijednosti preuzetih sredstava,

- da je na žiro-računu RO V. V. u stečaju ostalo oko tadašnjih 900.000 dinara za podmiru spornih potraživanja radi kojih su vjerovnici pokrenuli poseban postupak i o tome obavijestili stečajno vijeće, a između kojih je bio i tužitelj, a koji žiro-račun je, po obavijesti FINE, financijske agencije podružnica Vinkovci od 6. prosinca 2002. godine, zatvoren 3. ožujka 1997. godine i da na njemu prilikom gašenja nije bilo novčanih sredstava, te

- da je Grad Vinkovci jedan od pravnih sljednika bivše Skupštine općine Vinkovci pozivom na odredbu čl. 6. Zakona o područjima županija, gradova i općina u RH ("Narodne novine", broj 90/92) kojom su preuzeta prava i obveze bivše Skupštine općine Vinkovci temeljem odredbe čl. 87. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92) i da je solidarno odgovoran sa ostalim novoosnovanim jedinicama lokalne samouprave na koje su prenijeta sporna potraživanja stečajnog dužnika među kojima i ovo potraživanje tužitelja za naknadu nematerijalne štete.

U skladu s time prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev do iznosa od 15.000,00 kn jer cijeni da iz provedenog postupka proizlazi kako je prednica tuženika, Skupština općine Vinkovci preuzela sva prava i obveze RO V. V. iz stečaja, zbog čega za donošenje odluke u ovom predmetu, po ocjeni tog suda nije ni bitno stanje računa RO V. V. u stečaju koji je zatvoren 3. ožujka 1997. godine. Naime, kako je Općina Vinkovci preuzela prava, odgovorna je za preuzete obveze, pa tako i obvezu za naknadu nematerijalne štete tužitelju. Visinu nematerijalne štete utvrdio je primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO).

Drugostupanjski sud odbija žalbu tužitelja protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, a prihvativši žalbu tuženika odbija i tužbeni zahtjev za iznos od 15.000,00 kn, jer cijeni da iz provedenog postupka proizlazi da stečajni dužnik odgovara za štetu samo do visine stečajne mase koja je ugašena kod stečajnog dužnika dana 3. ožujka 1997. godine, a što potvrđuje izvješće FINE podružnice Vinkovci pa da je iz tog razloga potraživanje tužitelja prema tuženiku neosnovano.

Razlozi drugostupanjske presude proturječni su sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu kao i sa razlozima prvostupanjske presude, a nisu ni navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Iz provedenih dokaza proizlazi da je prednik tužitelja (Skupština općine Vinkovci) rješenjem kojim je zaključen stečajni postupak nad RO V. V. preuzela svu preostalu imovinu, sredstva i prava stečajnog dužnika nakon podmirenja svih troškova stečajnog postupka te da odgovara za obveze stečajnog dužnika do visine vrijednosti preuzetih sredstava, pa je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da stečajni dužnik i tuženik kao njegov pravni sljednik odgovara za štetu do visine stečajne mase. Drugostupanjski sud pogrešno cijeni da je za podmirenje osporenih potraživanja stečajnog dužnika bio otvoren poseban račun kod Zavoda za platni promet Vinkovci, jer je ta ocjena suprotna ispravama koje prileže spisu, a iz kojih proizlazi da se radilo o žiro-računu RO V. V. u stečaju, a ne o nekom posebnom računu koji bi bio otvoren radi podmirenja osporenih potraživanja. Utvrđenje drugostupanjskog suda da je stečajna masa ugašena kod stečajnog dužnika dana 3. ožujka 1997. godine je u proturječju sa rješenjem Okružnog privrednog suda u Osijeku od 26. travnja 1990. godine broj L-39/88 kao i Odlukom Izvršnog vijeća Skupštine općine Vinkovci od 23. travnja 1990. godine. Iz navedenih isprava proizlazi da se prednik tuženika suglasio da u cijelosti izmiri sva osporena potraživanja u svezi kojih je u tijeku bio sudski postupak u trenutku zaključenja stečajnog postupka ukoliko ta potraživanja budu pravomoćno utvrđena u korist vjerovnika RO V. u stečaju, te da stečajni dužnik za ta potraživanja odgovara do visine vrijednosti preuzetih sredstava. Prema tome, suprotno razlozima drugostupanjske presude njegova obveza nije bila ograničena na sredstva koja su se nalazila na žiro-računu RO V. u stečaju, koji je bio zatvoren dana 3. ožujka 1997. godine već do visine vrijednosti svih preuzetih sredstava stečajnog dužnika nakon podmirenja troškova stečajnog postupka. Iz svega iznesenog proizlazi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident te je drugostupanjska presuda ukinuta primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i predmet se vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o trošku, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizije odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 28. travnja 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.