Rev-x-27/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 27/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Aleksandra Peruzovića, Mirjane Magud i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. D. O., 2. T. S. iz V., koje zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., protiv tuženika 1. B. d.o.o. R., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., 2. Z. Š. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1951/05-2 od 24. lipnja 2009., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-5395/00-51 od 4. veljače 2005., u sjednici održanoj 15. srpnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke 2.tuženik je dužan 1.tužiteljici platiti 60.000,00 kn sa zateznim kamatama, - u toč. II. izreke 2.tuženik je dužan 2.tužiteljici platiti 45.000,0 kn sa zateznim kamatama – u toč. III. izreke 2.tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi parnične troškove u iznosu od 15.462,52 kn, - u toč. IV. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu parničnih troškova je odbijen, - u toč. V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica u odnosu na 1.tuženika u iznosu od 409.996,83 kn sa zateznim kamatama - u toč. VI. izreke tužiteljice su dužne 1.tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 25.254,00 kn, - u toč. VII. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva 1.tuženika za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. IV. izreke kojim je 1.tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u odnosu na 2.tuženika za iznos od 9.996,83 kn, te u toč. V. i VI. izreke, a ukinuta je u toč. I., II., III. i preostalom dijelu toč. IV. izreke do iznosa od 400.000,00 kn i u tom dijelu predmet je vraćane prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. IV. i V. njezine izreke pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavile su tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, ili da se preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva prema 1.tuženiku, uz obvezu 1.tuženika da tužiteljicama naknadi parnične troškove.

Prvotuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužbeni zahtjev 1.tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 200,000,00 kn i materijalne štete u iznosu od 9.996,83 kn te tužbeni zahtjev 2.tuženice za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 200.000,00 kn, - u vezi smrti N. O., supruga 1.tužiteljice, a oca 2.tužiteljice – sa zateznim kamatama prema 1.tuženiku.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 2.tuženik presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-776/99 od 6. travnja 2000. pravomoćno proglašen krivim što je 2. listopada 1998. u R., u krugu brodogradilišta „V. L.“, ispred svlačionice za kooperante ne očekujući da bi moglo doći do tragične posljedice, premda je to prema okolnostima i po svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan, znatno nižeg i fizički slabijeg N. O. najprije zagrlio lijevom rukom a potom desnom rukom uhvatio za vrat i stisnuo, uslijed čega je N. O., izgubivši ravnotežu, pao na leđa i udario zatiljnim dijelom glave u betonski pod, zadobivši pri tome prijelom lubanje sa nagnječenjem mozga, koja povreda je teška i po život opasna, a od koje je ... listopada 1998. u KBC S. preminuo,

- da je u vrijeme štetnog događaja 1.tuženik bio poslodavac pok. N. O. na temelju ugovora o privremenom obavljanju poslova sklopljenog na određeno vrijeme,

- da je i 2.tuženik tada obavljao za 1.tuženika povremene kooperantske poslove,

- da štetni događaj nije bio u vezi s procesom rada odnosno propustom 1.tuženika kao poslodavca u vezi sigurne organizacije radnog procesa,

- da se štetni događaj zbio nakon završetka radnog procesa kod 1.tuženika koji nije mogao prijateljska druženja radnika ili zagrljaj predvidjeti kao štetnu radnju i poduzeti mjere na otklanjanju takvog ponašanja radnika.

Nalazeći da u predmetnom slučaju nema odgovornosti 1.tuženika za štetu iz predmetnog štetnog događaja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev prema 1.tuženiku, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Prema odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi nastalu štetu po općim propisima obveznoga prava, a prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava.

U ovom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu 1.tuženika prema tužitelju. Naime, štetni događaj se zbio nakon završenog radnog procesa pred kraj radnog vremena kod 1.tuženika prilikom prijateljskog druženja radnika – N. O. i 2.tuženika, pa se predmetna šteta ne može smatrati štetom nastalom na radu ili u svezi s radom kod 1.tuženika, jer se i ozljede koje je tom prilikom zadobio N. O. ne mogu smatrati ozljedama zadobivenima na radu.

Pogrešno tužiteljice smatraju da je 1.tuženik u ovom slučaju odgovoran za naknadu štete prema odredbi čl. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99). Naime, prema toj zakonskoj odredbi za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo. U predmetnom slučaju 1.tuženik nije odgovoran za naknadu štete, jer štetni događaj nije nastao na radu ili u vezi s radom kod 1.tuženika.

Pravilna je i odluka o parničnim troškovima u odnosu na 1.tuženika, koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Tužiteljice nisu pobliže obrazložile istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Budući da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. srpnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.