Rev-3032/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3032/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.B. iz Z., ... , zastupanog po punomoćniku S.Đ. iz B., ... , protiv tuženika "A. -H. " Z., ... , radi novčane obveze, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. IX. 1992. godine br. Gž-3790/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. XII. 1991. godine posl. br. P-1315/91, u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za obvezu tuženika da mu isplati 132.000 HRD uz zateznu kamatu tekuću od 13. VI. 1991. godine do isplate glavnice.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se ukinu obje presude sudova nižih stupnjeva i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na zahtjev naknade štete - ugovorne štete - a koja šteta da je nastala zbog nepravovremene isporuke ugovorene prodaje automobila prema ugovoru od 2. X. 1990. godine, a sastoji se šteta - novčana - u razlici dinarske protuvrijednosti japanskog jena na dan 1. I. 1991. godine.

Utvrđenje je suda da je između stranaka dogovoren rok isporuke od tri mjeseca od dana zaključenja ugovora, da je istek roka za isporuku bio 2. I. 1991. godine, a devalvacija hrvatskog dinara u odnosu na japanski jen uslijedila je 1. I. 1991. godine. Među strankama, a što je nesporno, ugovoreno je da se cijena ugovorena u japanskim jenama preračunava prema dinarskoj protuvrijednosti na dan isporuke.

S obzirom na takvo stanje stvari sudovi zaključuju da za tužitelja nije uopće nastala šteta u razlici dinarske protuvrijednosti u odnosu na novčanu obvezu prema tuženiku, budući da bi i u vrijeme isporuke platio isti iznos kao i u vrijeme nastale devalvacije hrvatskog dinara u odnosu na japanski jen budući da u vrijeme nastanka takve devalvacije nije istekao rok za isporuku ugovorene prodaje automobila tužitelju.

Za revidenta sporno je pitanje primjene materijalno-pravnih odredaba o računanju roka izvršenja obveze - konkretno odredaba čl. 77. Zakona o obveznim odnosima.

Prema tumačenju sudova odredbe čl. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima proizlazi, da kada je ugovoreni rok od tri mjeseca počeo teći 2. X. 1990. godine - kao dana zaključenja ugovora o prodaji, tada u smislu odredbe čl. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima posljednji dan tog roka ističe sa danom 2. siječnja 1991. godine. Revident, naime, smatra da kada je propisom iz čl. 77. ZOO određeno da se rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od kojeg rok počinje teći, da tada, budući da je dan u tjednu kada je zaključen ugovor o kupoprodaji bio utorak, da tada u računanju tromjesečnog roka za isporuku treba uzeti u obzir i to ime dana u tjednu kada je ugovor zaključen a ne samo broj dana u mjesecu kada je ugovor zaključen, što bi po njegovom tumačenju, budući da takvog dana u siječnju po imenu nema kao 2. siječnja 1991. godine, to bi zadnji dan roka bio posljednjeg dana prethodnog mjeseca - 31. XII. 1990. godine, kao zadnji dan ispunjenja roka isporuke.

Takvo tumačenje suprotno je odredbama čl. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a što bi dovelo i do apsurdnih situacija, već je pravilno tumačenje sudova da dana 2. siječnja 1991. godine je posljednji dan tromjesečnog roka izvršenja ugovora od strane tuženika budući da je ugovor zaključen 2. X. 1990. godine.

Izloženo ukazuje na neosnovanost revizije, pa je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.