Croatian Supreme Court dismisses appeals to exclude police interrogation records due to shared defense counsel.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants against a lower court's refusal to exclude police interrogation records. The defendants argued that having their statements taken in the presence of a shared defense attorney violated their rights under Article 63 of the Criminal Procedure Act. The court ruled that such records are admissible as evidence when taken with counsel present, and the mere fact of a shared attorney does not render them illegal or require exclusion from the trial file.
Legislator headnote
AI generatedčl. 9. ZKP; čl. 63. st. 1. ZKP; čl. 177. st. 5. ZKP: Police interrogation records taken in the presence of defense counsel are admissible evidence, and the fact that multiple suspects share a single attorney does not constitute a violation of defense rights requiring exclusion.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 130/06-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi opt. D. V. i opt. D. G., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. siječnja 2006. godine br. K-21/05, u sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe opt. D. V. i opt. D. G. kao neosnovane.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci odbijeni su prijedlozi za izdvajanje iz spisa predmeta zapisnika o ispitivanju pred redarstvenim vlastima u svojstvu osumnjičenika opt. T. M. od 17. prosinca 2004. godine (list 317 spisa) i opt. D. G. od 17. prosinca 2004. godine (list 328 spisa).
Protiv tog rješenja žale se opt. D. V. i opt. D. G. po zajedničkom branitelju V. V., odvjetniku iz R. s prijedlogom da se njihove žalbe prihvate i pobijano rješenje preinači na način da se navedeni zapisnici izdvoje iz spisa predmeta.
Žalbe nisu osnovane.
U pravu je sud prvog stupnja kada navodi da nema osnove za izdvajanje zapisnika o ispitivanju pred redarstvenim vlastima u svojstvu osumnjičenika opt. T. M. od 17. prosinca 2004. godine (list 317 spisa) i opt. D. G. od 17. prosinca 2004. godine (list 328 spisa) zbog toga što su svoje iskaze dali uz istog branitelja, N. S., odvjetnika iz R., s obzirom da se protiv navedenih optuženika kazneni postupak ne vodi za isto kazneno djelo niti je to bilo u suprotnosti s probitcima njihove obrane, pa time nije povrijeđeno njihovo pravo koje štiti odredba čl. 63. st. 1. ZKP.
I Kž 130/06-3
Iz spisa predmeta proizlazi, naime, da se pravomoćnom optužnicom opt. T. M. na teret stavlja kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ na način da je posredovao prilikom prodaje opojne droge, dok se opt. D. G. na teret stavlja isto kazneno djelo počinjeno na način da je kupio radi prodaje opojnu drogu. Iz predmetnih zapisnika proizlazi da, unatoč tome što se radi o istoj vrsti opojne droge, radnjama optuženika nije obuhvaćena ista opojna droga niti su inkriminirane radnje učinjene u isto vrijeme, dakle, radi se o odvojenim radnjama koje nisu bile u nikakvom doticaju. Okolnost navedena u optužnici da je opt. T. M. od rujna 2003. godine do studenog 2004. godine, po nalogu opt. E. M., posredovao prilikom prodaje opojne droge marihuana prenoseći je raznim kupcima, a opt. D. G. od početka 2003. godine do travnja 2004. godine od opt. E. M. navodno kupovao opojnu drogu marihuana, ne ukazuje na to da se radi o istom kaznenom djelu, dok iz njihovih iskaza danih prilikom ispitivanja pred redarstvenim vlastima ne proizlazi niti to da bi okolnost što su svoje iskaze dali u nazočnosti istog branitelja bila u suprotnosti s probicima njihove obrane. Stoga prijedlog optuženika D. V. i D. G. nije osnovan.
Međutim, razlozi koje navode ovi optuženici, zbog kojih bi predmetni zapisnici trebali biti izdvojeni, a to je povreda odredbe čl. 63. st. 1. ZKP, nisu razlozi koji čine zapisnike o ispitivanju neke osobe pred redarstvenim vlastima u svojstvu osumnjičenika nezakonitim dokazima u smislu odredbe čl. 9. ZKP. Naime, odredba čl. 177. st. 5. ZKP propisuje da se zapisnici redarstvenih vlasti o iskazu osumnjičenika u nazočnosti branitelja mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, dakle, argumentum a contrario, kao dokaz u kaznenom postupku ne mogu se upotrijebiti zapisnici redarstvenih vlasti o iskazu osumnjičenika bez nazočnosti branitelja. Prema tome, okolnost da su dvojica ili više osumnjičenika dali svoje iskaze na zapisnik pred redarstvenim vlastima u nazočnosti zajedničkog branitelja ne čini te zapisnike nezakonitim dokazima, već eventualno, pod uvjetom kršenja odredbe čl. 63. st. 1. ZKP, može predstavljati povredu prava na obranu.
Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 2. ožujka 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v. r.
Senka Klarić-Baranović, v. r.