I Kž-680/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 680/06-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. M. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu 5. travnja 2006. godine, broj K 145/03, u sjednici održanoj dana 24. listopada 2007. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja opt. M. P., odvjetnika Đ. A.iz Z.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. M. P., te se prvostupanjska presuda glede ovog optuženika preinačuje u odluci o kazni, tako da se opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00), zbog kojega je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 173. st. 2. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč.b/ KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu zatvora se optuženiku po čl. 63. KZ uračunava vrijeme uhićenja na dan 31. siječnja 2001. godine.

II. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba opt. M. P., te se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom, a ne preinačenom dijelu glede ovog optuženika potvrđuje.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu kao prvostupanjski sud je presudom od 5. travnja 2006. godine broj K 145/03 optuženike M. P. i D. Š. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela i to opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00), a opt. D. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 129/00), te u vezi čl. 38. KZ, kako je to pobliže činjenično i pravno

I Kž 680/06-6

opisano u izreci prvostupanjske presude. Optuženicima je za ta kaznena djela izrekao kaznenopravne sankcije i to temeljem čl. 173. st. 2. KZ opt. M. P. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu zatvora mu je po čl. 63. toga Zakona uračunao vrijeme uhićenja na dan 31. siječnja 2001. godine, po čl. 75. KZ tom optuženiku izrekao je sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, a po čl. 76. KZ izrekao mu i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, a na temelju čl. 80. KZ prema ovom optuženiku izrekao je i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to plastičnog privjeska za ključeve u obliku limenke piva te 4,98 droge marihuana, koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti i najzad, po čl. 82. KZ prema ovom optuženiku izrekao je i mjeru oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 20.800,00 kn. Zatim je temeljem čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 38. istog zakona, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč.b/ KZ opt. D. Š. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, koju kaznu je na temelju čl. 54. toga zakona zamijenio radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 24 (dvadesetčetiri) radna dana, koji rad ovaj optuženik mora izvršiti u roku od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 63. st. 1. KZ tome optuženiku u kaznu zatvora koja mu je izrečena uračunao je vrijeme uhićenja na dan 31. siječnja 2001. godine, kao i vrijeme provedeno u pritvoru počam od 11. kolovoza 2003. godine do 27. kolovoza 2003. godine, a po čl. 80. KZ prema ovom optuženiku primijenio je i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to ukupno 9,52 grama droge marihuana, mehaničku vagu „Norma“ i digitalnu vagu „Kern“, koja droga i vage će se po pravomoćnosti presude uništiti. Najzad, obojicu optuženika je po čl. 122. st. 4. ZKP oslobodio obaveze nadoknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnio opt. M. P. po branitelju Đ. A., odvjetniku iz Z. i to iz svih žalbenih osnova iz kojih se žalba po čl. 366. ZKP može podnositi, koju žalbu je dopunio podneskom od 18. kolovoza 2006. godine, pojašnjavajući žalbeni osnov kojim prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i ujedno zahtijevajući da se branitelja izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP dostavio primjerak žalbe protivnim stranama na odgovor, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda odgovor na žalbu ovog optuženika državni odvjetnik nije podnio. Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je spise ovome sudu vratilo uz podnesak od 1. rujna 2006. godine, broj KŽ-DO 1487/06, predlažući da se žalba opt. M. P. odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda da se potvrdi.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočili su zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Marinka Orlić i branitelj opt. M. P. odvjetnik Đ. A. koji su ustrajali u navodima iz podnesaka predani sudu u žalbenom postupku.

Žalba opt. M. P. osnovana je samo djelomično i to zbog odluke o kazni, dok u preostalom dijelu, nije osnovana.

I Kž 680/06-6

Drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je žalbom pobijana i iz osnova iz kojih je žalbom pobijana, a uz to ispitao je i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon. Pri ispitivanju prvostupanjske presude po čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP drugostupanjski sud nije našao da bi postojale takove povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika koje se ispituju po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud u svemu glede opt. M. P. prihvaća razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude utvrđenom činjeničnom stanju i o primjeni odredaba kaznenog zakonodavstva na ovog optuženika i njegovo djelo, kao i razloge iznijete glede primijenjenih sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti te oduzimanja predmeta i primijenjene mjere oduzimanja imovinske koristi, u pogledu kojih razloga žalitelj iznova upućuje na obrazloženje pobijane presude. Drugostupanjski sud ne prihvaća u cijelosti obrazloženje odluke o kazni.

Drugostupanjski sud po čl. 391. st. 1. ZKP daje slijedeću ocjenu žalbenih navoda:

Glede bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

Žalitelj izrijekom ne ističe koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji je prethodio donošenju te presude, ali se iz žalbenih navoda može razabrati da ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, koja bi se sastojala u tome što je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane i pri donošenju presude da nije primijenio odredbu čl. 3. st. 2. ZKP, a što da je utjecalo na donošenje presude.Ovo zbog toga što se presuda temelji na iskazu opt. D. Š. datog na glavnoj raspravi, ali i na temelju iskaza ovog suoptuženika koji je on dao u nazočnosti branitelja pred redarstvenim vlastima i pred istražnim sucem, te na iskazu svjedoka K. C. pred istražnim sucem, koji iskaz je ovaj svjedok na glavnoj raspravi izmijenio u korist opt. M. P., a ispitivanjima suoptuženika D. Š. i svjedoka K. C. u istrazi i u predistražnom stadiju opt. M. P. i njegov branitelj nisu nazočili, jer nisu bili ni pozvani, pa nisi bili u mogućnosti da pitanjima i primjedbama ostvare pravo obrane ovog optuženika, koje pravo da mu pripada slijedom odredbe čl. 4. ZKP i ostalim odredbama, kojima se ovo pravo u tome Zakonu razrađuje.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nije našao da bi pravo opt. M. P. na obranu tijekom glavne rasprave bilo povrijeđeno i da bi pobijana presuda proizašla iz nepravilne primjene odredbe čl. 3. st. 2. ZKP, dakle, našao je da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP. Naime, u čl. 367. st. 3. izričito je propisano da se pod bitnom povredom odredaba kaznenog postupka podrazumijeva povreda prava obrane na glavnoj raspravi, a ne u nekom ranijem, istražnom ili predistražnom stadiju kaznenog postupka. Drugostupanjski sud je također našao da je ocjena dokaza izvedena potpuno suglasno zahtjevima iz odredbe čl. 351. st. 2. ZKP, uključujući i ocjena obrane opt. D. Š., te ocjena iskaza svjedoka K. C.. Slijedom takve pravilne ocjene dokaza nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 3. st. 2. ZKP, obzirom da se iz ovih dokaza i ocjene njihove istinitosti nije pojavila dvojba glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili glede činjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva u odnosu na opt. M. P.. Glede povrede Kaznenog zakona

I Kž 680/06-6

Žalitelj izrijekom ne ukazuje na određeni način koju bi to povredu Kaznenog zakona u smislu čl. 368. ZKP ostvario prvostupanjski sud, ali se iz žalbenih navoda može pouzdano zaključiti da žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog povrede Kaznenog zakona na posredan način, prigovarajući da su odredbe kaznenog zakonodavstva primijenjene na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što znači da zapravo ne ističe žalbeni osnov povrede Kaznenog zakona iz čl. 366. toč. 2. u vezi čl. 368. ZKP, već je i time pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 366. toč. 3. u vezi čl. 369. st. 1. i 2. ZKP.

Suprotno žalitelju drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u svemu pravilno primijenio one odredbe kaznenog zakonodavstva prema opt. M. P. koje su navedene u izreci pobijane presude i u njenom obrazloženju.

Glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni prvostupanjskog suda kojom je prihvaćena obrana opt. D. Š. i iskaz svjedoka K. C., pri čemu ne ukazuje na postojanje takovih odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao niti za takove činjenice ne nudi nove dokaze, pa proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 369. st. 1. i 2. ZKP, a ne još i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 369. st. 1. i 3. ZKP.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud u svemu prihvaća ocjenu i razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju svoje presude glede ocjene vjerodostojnosti obrane opt. D. Š. i iskaza svjedoka K. C.. Žalbeni navodi, a niti sadržaji isprava, odnosno zapisnika o izvedenim dokazima ne dovode u ozbiljniju sumnju pravilnost ni stupanj pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Oba navedena iskaza su u dovoljnoj mjeri okolnosna i određena tako da na dovoljno pouzdan način čine opravdanim osporavano činjenično stanje. Niti iz žalbenih navoda, a niti iz sadržaja isprava iz zapisnika o izvedenim dokazima ne proizlazi da bi opt. D. Š. i svjedok K. C. imali bilo kakovih razloga da neosnovano i neistinito terete opt. M. P. za počinjenje onih radnji kako su one navedene u izreci pobijane presude. Do ozbiljnije sumnje u utvrđeno činjenično stanje ne dovode ni žalbeni navodi u kojima se ukazuje na to da opt. M. P. i njegov branitelj nisu imali prilike suoptuženiku D. Š. i svjedoku K. C. postavljati pitanja tijekom istrage, odnosno u predistražnom stadiju, obzirom da su pravo na postavljanje pitanja i primjedbe imali prilike koristiti i to iskoristili tijekom glavne rasprave. Time je obrani ovog optuženika bilo omogućeno da se očituje o svim činjenicama i svim dokazima koji su opt. M. P. teretili, odnosno da iznesu sve činjenice i dokaze koji su mu bili u korist. Zbog iznijetih razloga drugostupanjski sud nije našao da bi u pobijanoj presudi činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

Glede odluke o kaznenopravnim sankcijama

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija iz svih žalbenih osnova u smislu čl. 366. ZKP, dakle i zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama, pri čemu, međutim ne obrazlaže na

I Kž 680/06-6

određeni način zbog čega bi izrečena kazna bila prestroga, odnosno zbog čega bi primijenjene sigurnosne mjere i mjera oduzimanja imovinske koristi bile nepravilne.

Po ocjeni drugostupanjskog suda u pravu je žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni i to zato jer su utvrđene brojne i značajne olakotne okolnosti, koje po svom sadržaju, a pogotovo u svom zbiru predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti, koje čine opravdanim očekivanje da će se svrha kažnjavanja iz čl. 50. u vezi čl. 6. KZ ostvariti i blažom kaznom od one koju je opt. M. P. izrekao prvostupanjski sud i to kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci, u koju po čl. 63. st. 1. KZ valja uračunati i vrijeme uhićenja u trajanju od jednog dana i to 31. siječnja 2001. godine. Naime, opt. je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, sudjelovao je kao dragovoljac u Domovinskom ratu od samog početka, bio je u dva navrata ranjavan, a zbog ranjavanja i psihičkih tegoba uslijed boravka na ratištu utvrđeno je da je 40% ratni vojni invalid, bio je u dva navrata i odlikovan, a uz to se radi i o osobi koja ima obitelj s jednim malodobnim djetetom. Ujedno pri odabiru vrsti i odmjeri kazne valja uzeti u obzir i da je od počinjenja djela do presuđenja proteklo znatno vrijeme, čemu ovaj optuženik nije doprinio, a u kojem duljem vremenu on nije evidentiran zbog počinjenja kakovih kaznenih djela. Opravdano je bilo da se okolnost što je ovaj optuženik presudom koja je postala pravomoćna 12. siječnja 2001. godine bio proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 2. KZ i osuđen na novčanu kaznu, dakle u vrijeme predmetnih inkriminacija, ne uzima u obzir kao otegotnu okolnost.

Drugostupanjski sud ispitao je pravilnost i zakonitost izrečenih sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti i oduzimanja predmeta, te izrečene mjere oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, pri čemu je našao da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ove mjere izrekao pravilno i utemeljio ih opravdano na onim odredbama kaznenog zakonodavstva navedenim u izreci i u obrazloženju pobijane presude.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 390. st. 1. ZKP glede točke I izreke i čl. 387. ZKP glede točke II izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 24. listopada 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.