Rev-3/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. P. sin J. iz P., koga zastupa po pun. M. B., odvjetnik u Š., protiv tuženog A. P. sina J. iz P., koga zastupa po pun. I. L., odvjetnik u Š., radi neplačanja, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 13. ožujka 1989. br. Gž-126/1989, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 16. prosinca 1988. br. P-1342/1988. u sjednici održanoj dana 26. travnja 1990,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženom da se kani svakog pačanja u čestice zemljišta broj 2482 i 2596 k.o. P. i da uspostavi prijašnje stanje na tim česticama te zatrpa iskop i da mu se zabranjuje gradnja. Tuženi je obvezan da naknadi tužitelju parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je naloženo tuženom da se kani svakog pačanja u čestice zemljišta broj 2482 i 2596, k.o. P. i da uspostavi prijašnje stanje na tim česticama tako da zatrpa iskop te mu se zabranjuje gradnja, jer je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik tih čestica sa sestrom stranaka na jednake dijelove, a tuženi si neosnovano prisvaja pravo vlasništva na fizičkom dijelu tih čestica i izvodi građevinske radove, navodeći da mu je spor fizički dio zemljišta darovao otac stranaka. U provedenom je postupku naime utvrđeno, da su prijašnji vlasnici navedenih čestica bili otac stranaka i njegova sestra na jednake dijelove i da je suvlasnički dio oca stekla darovanjem sestra stranaka, a suvlasnički dio sada pok. očeve sestre stekao je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju tužitelj. Otac stranaka kao suvlasnik zemljišta nije mogao raspolagati sa realnim dijelom zemljišta bez suglasnosti drugog suvlasnika, a takve suglasnosti nije imao i stoga na tuženog nije mogao prenijeti pravo vlasništva na spornom fizičkom dijelu zemljišta, niti je to pravo tuženi mogao steći u parnici za priznanje prava vlasništva broj P-1O64/86, jer u toj parnici nije učestvovao tužitelj kao suvlasnik zemljišta, pa ga rezultati te parnice ne obvezuju. Tuženi neosnovano tvrdi da tužitelj nema pravo na tužbu kakvu je podnio u ovom sporu (aktio negatoria) već da je mogao podnijeti samo tužbu na priznanje prava vlasništva. Naprotiv, tužitelj je po ocjeni ovog suda mogao podnijeti takvu tužbu time da dokaže da je suvlasnik spornog zemljišta, što je i dokazao, jer iz ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1969. godine proizlazi da je-tetka stranaka dala tužitelju u posjed i vlasništvo svoje suvlasničke nekretnine, kako je to uostalom utvrđeno u ovom sporu.

Kraj takvog stanja stvari pravilno je primjenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 26. travnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš, v. r.