Rev-x-538/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 538/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., Z., kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice K. B., drugotuženika Z. B. i trećetuženika G. B., svi iz Z., radi namirenja tražbine, odlučujući o reviziji, pogrešno nazvanoj žalba, tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-283/99 od 20. kolovoza 2003., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-496/94 od 15. rujna 1998., u sjednici održanoj 25. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Crikvenici je presudom poslovni broj P-496/94 od 15. rujna 1998. presudio da su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja u ukupnom iznosu na dan 23. rujna 1997. u iznosu od 157.229,32 kn sa zateznim kamatama počev od 23. rujna 1997. pa do konačne isplate, sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zk. ul. br. 2212 k.o. L. kao i solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38.612,00 kn. Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-283/99 od 20. kolovoza 2003. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Tužitelju nije dosudio trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju (pogrešno žalbu) su podnijeli tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i čnog postupka, te predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske bitne povrede odredaba parni

ukine drugostupanjsku presudu te vrati na ponovno raspravljanje ili preinači u pravcu žalbenih navoda.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena je 15. rujna 1998., dakle, prije 1. prosinca 2003. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03), te se glede postupanja s revizijom temeljem odredbe čl. 284. st. 5. ZID ZPP/03 u svezi sa čl. 224. ZID ZPP/03 u ovom predmetu primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 91/92

– dalje: ZPP).

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojom se pobija revizija i u granicama razloga navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP koja se nije ostvarila i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka čl. 220. st. 2. ZPP propisuje da sud rješava koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Nižestupanjski sudovi su u skladu s citiranim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili odlučnim i na temelju istih utvrdili činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koju je opisno ukazano u reviziji.

Sud je omogućio tuženicima očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i oni na nalaz nisu imali primjedbi zbog čega sada neosnovano prigovaraju nalazu vještaka. Zato ne postoji relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 260. st. 3. ZPP.

Pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili prigovor mjesne nenadležnosti suda jer se radi o hipotekarnoj tužbi dakle o stvarnom pravu na nekretnini pa je za suđenje prema odredbi iz čl. 56. ZPP isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.

Obzirom da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno nije bilo potrebe drugostupanjskim sudom ponovno izvoditi već izvedene dokaze te ne postoji relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 362. st. 2. ZPP.

Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revizijskim navodima koji ukazuju na pogrešnu ocjenu nalaza i mišljenja vještaka glede utvrđenja ukupnog dugovanja prvo i drugotuženika tužitelju prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP.

S pravom su nižestupanjski sudovi otklonili prigovor promašene pasivne legitimacije koji ističe trećetuženik G. B.. On je u svrhu osiguranja vraćanja kredita koji je tužitelj odobrio prvo i drugotuženicima, dao dozvolu da se uknjiži pravo zaloga na nekretnini koje je suvlasnik pa je kao hipotekarni vjerovnik dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine sudskom prodajom založene nekretnine.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev temeljeći ga na utvrđenim činjenicama:

- da su tuženici založili svoju nekretninu upisanu u zk.ul.br. 2212 k.o. L. k.č.br. 3379/113 u A1 kao zalog vraćanja dva kredita kojeg su kod tužitelja podigli prvo i drugotuženici,

- da prvo i drugotuženici nisu uredno otplaćivali kredit te da ga nisu u potpunosti isplatili .

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev jer su tuženici dužni trpjeti da tužitelj kao založni vjerovnik svoju dospjelu uknjižbenu tražbinu namiri prodajom založenih nekretnina.

Prvo i drugotuženici nisu uredno otplaćivali kredit te je tuženik ... podnio sudu hipotekarnu tužbu.

Obvezni odnos iz kojega proizlazi spor nastao je prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) kao i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 - dalje: ZV). U vrijeme kada su stranke dale izjavu o dozvoli uknjižbe prava zaloga na njihovim nekretninama, bile su na snazi odredbe o zalogu propisane čl. 966. do čl. 996. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 – dalje: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).

Odredbom čl. 980. st. 1. ZOO propisano je da ukoliko vjerovnikovo potraživanje ne bude namireno od dospjelosti vjerovnik može zahtijevati od suda odluku da se stvar proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni, kad stvar ima burzovnu ili tržišnu cijenu.

Odredbom čl. 63. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) propisano je da je radi osiguranja određenog potraživanja nepokretna stvar može biti opterećena pravom zaloga u korist vjerovnika (hipoteka) koji je ovlašten na način predviđen zakonom, tražiti namirenje svojeg potraživanja iz vrijednosti te nekretnine prije vjerovnika koji nemaju hipoteku, a i prije vjerovnika koji su hipoteku na njoj stekli poslije njega bez obzira o promjeni vlasnika opterećene nekretnine, a odredbom st. 4. iste zakonske odredbe propisano je da založena nekretnina u cjelini osigurava potraživanje vjerovnika do potpunog namirenja tog potraživanja bez obzira na kasniju podjelu nekretnine (nedjeljivost hipoteke).

Založno pravo je osiguranje naplate potraživanja te omogućuje vjerovniku da svoje potraživanje naplati prodajom stvari na kojoj je stekao založno pravo. Obzirom da prvo i drugotuženici nisu ispunili svoje obveze preuzete ugovorom i da su pali u zakašnjenje s isplatom kredita te je prvotuženica dugovala tužitelju 143.685,96 kn na dan ..., a drugotuženik 13.543,36 kn znači sveukupno dugovanje na dan ... iznosi 157.229,32 kn to je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da je tužitelj kao založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti založene nekretnine na način kako je to određeno upisanom hipotekom u zemljišnim knjigama.

Revidenti ne osporavaju da su u vrijeme zaključenja glavne rasprave bili i dalje dužni određeni iznos tužitelju pa njihov revizijski navod da je njihov dug manji od iznosa utvrđenog tijekom postupka ne dovodi u sumnju pravilnost nižestupanjskih presuda jer i iz tih navoda proizlazi da nije prestalo potraživanje tužitelja koje je bilo osigurano zalogom, pa on ima pravo sudskim putem zahtijevati namirenje tražbine sve dok njegovo potraživanje ne bude u cijelosti namireno.

Zato se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 25. rujna 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.